10.05.2007. Zagreb je posjetila riječka rock skupina Let 3. No ja sam se bez trunke žaljenja i premiÅ¡ljanja uputila put KSET-a gdje su te večeri publiku uveseljavali Nikad Robom, Časne Sestre i Zadruga kao headlineri. DoÅ¡avÅ¡i, bila sam vidno zadovoljna s povelikim brojem istomiÅ¡ljenika. Svirka je, zbog vremenskog ograničenja počela na vrijeme- već prije 21:30.
Na stage su prvi kročili Nikad Robom- ovog puta bez bubnjara. Kažu da su ga izgubili, odnosno zametnuli negdje. Budući da sviraju melodičan punk-rock, pogodan za plesuckanje i drmuckanje bokovima, u uhu se osjećao nedostatak „nečega“. Ali unatoč tomu, ostatak benda se potrudio da popuni tu prazninu. Za uzvrat, ljudi su tapkali petama, njihali ramenima, ali su bili barem 2 metra udaljeni od pozornice- Å¡to je navelo vokala da ih primami bliže pod izgovorom da se „bolje čuje pred oltarom“.
Å to se tiće scenskog nastupa, osim statičnosti, krasile su ih „lopovske“ čarape navučene preko glave, Å¡to zbilja pohvaljuje njihovu izdržljivost, budući da se termometar u KSET-u popeo na barem paprika-crveno. Zbog njih, a i zbog sljedečeg benda sam se u početku osjećala kao da sam na maskenbal doÅ¡la nemaskirana.
Svoju pjesmu „Nisam ja za nju“ su najavili kao stari narodni hit. Osim toga svirali su „Korak 2“, „Pjetlove“.
Ulogu neizbježne laganice je pruzela „Preobičan dan“, a nastup su zavrÅ¡ili s „Pali motore“. I to je bilo to.
Tada su se muÅ¡karci i jedna cura iz publike odjeveni kao časne sestre popeli na pozornicu i odradili nastup kao bend pod imenom „Časne sestre“. Članovi benda pokrivaju razne dobne skupine. Iako se nastup mogao interpretirati kao intimna veselica ekipe iz Dugava, držim da se ostatak publike, kao i ja, izvrsno proveo. Ekipi iz Dugava je posebno posvećena pjesma, i sama najavljena „za 30% publike“. Ne znam joj ime, ali ide ovako nekako: „alea lee,alea lee, j....m ti život bez rakije.“. No, vratimo se početku. Od prvog trenutka na bini, simpatičan se vokal razbacivao svojom poÅ¡tapalicom:“Ajjjjdee!“. Tako da je najava benda zvučala: „Ajjjdeee! Da se predstavimo, svi smo u k...u.“. Ni za vrijeme njihovog performansa, publika nije bila niÅ¡ta bliže stageu, kao ni za vrijeme Nikad Robom, ali zbog drugačijeg razloga- razbacane ekipice goliÅ¡avih momaka, koji su trčeći i maÅ¡ući ispunjavali taj prostor. Sintesajzer su namjestili na „orgulje“ i tako napravili uvod u nastup, koji je izgledao kao uvod u malo svečaniju misu. Ovaj bend za svoje tekstove „posuđuje“ melodije nekih hitova. Tako „Časna rock“ zvući kao „The roof is on fire“, A dok sam sluÅ¡ala „Veselice“ u sebi sam pjevuÅ¡ila: „Hay ho, let's go!“. Vokal ima snažan glas, a kako je par pjesama otpjevao s klavijaturisticom, dao se primijetiti manjak njenog plućnog kapaciteta. Cura je duÅ¡u ispustila da bi otpjevala par stihova. Nastup su zavrÅ¡ili s „P..... ti materina“ („.......luda ha ha ha“). I unatoč žarkoj želji publike za barem jedan bis- organizatori ga nisu dopustili, bližilo se vrijeme za Zadrugu. Nastup su zavrÅ¡ili riječima:“Bili smo kratki i diskretni, ja vam j..... mater.“
U pauzi je DJ zgurao par punk hitova, od kojih je publiku najviše rasplesao „Bolje da nosim kratku kosu“ Pekinške patke.
Kada se KreÅ¡o popeo na pozornicu, održao je mali govor, za kojeg i sam kaže da mu nije u naravi. Prvo je iskazao žaljenje zbog kratkoće nastupa Časnih Sestara, zatim se i ovaj bend ispričao zbog nedostatka jednog člana- gitariste, koji im se to popodne javio iz Bagdada i otkazao svoj nastup. Prisjetili su se svoje zadnje svirke prije otprilike 8 godina, napominjući da im je KSET ostao u sjećanju kao najdraži i najbolji klub. Zatim su pozdravili sve stare i mlade u publici s nadom da ni oni nisu tako stari. Dok je on pričao, publika je klicala, aparati su blicali, ruke su već bile u zraku spremne za pljeskanje. Publika je zbilja bila raznolika, od metalaca, punkera, Å¡minkera, nedefiniranih, starih, mladih....Å¡to samo dokazuje da su Zadruga „bend za svakoga“. Nastup je započeo s „Nebo i Zemlja“, a zatim su se hitovi samo redali. „Mislili ste“, „Tandu gej“, „Krava mi je vuÅ¡la“, Lopata Å tilj“......A tada mi se dogodio već tradicionalan peh s pivom. Već druga čaÅ¡a te večeri je poletjela u zrak, a draga je tekućina opet odabrala mene kao jednu od onih koje će umiti. Vrhunac je naravno bio kasnije, kad su žedni izvođači sa stage-a molili organizatora čaÅ¡u nečega, po mogućnosti –Da! Pive! Ovo ne bih pisala da vam ne rećem da se nakon pranja ruku nisam mogla ni približno vratiti na mjesto gdje sam bila. KSET je bio krcat, ma prekrcat! Toliko ljudi, uglavnom mokrih. Termometar je vjerojatno u međuvremenu puknuo. A i Let 3 bi mogao biti zavidan.
KreÅ¡u moram pohvaliti zbog pametnog nastupa, jer zna kako s publikom. Zna ju podignut, zna i smirit. Zna i staru shemu da nakon odlične pjesme pusti publiku da otpjeva refren, dok u pozadini lagano svira melodija. Pjesma, koja je bila najavljena kao „u ljubavnom tonu“, jest „KoÅ¡tala si“, a ona „sentimentalna“ ima refren „Ja sam Bog.....“ pogađate već. Pjesma, koju su posvetili Motusu, odsvirana s blagim hardkor Å¡tihom, bila je „Avijon“.
Negdje sredinom nastupa Krumpa je pobjegao na wc i dok ga je publika tapšala po ramenima, Krešo se opet izvrstno snašao organiziravši malo natjecanje u body buildingu. Pozvao je dva, do pasa gola dobrovoljca, da na stage-u isprobavaju body builderske poze. A kad se Krumpa ubrzo vratio, izvedba je nastavljena.
Svirali su zaista dugo. Pred kraj su očito bili izmoreni, čak je KreÅ¡o na „Miciki“ pobrkao riječi. Pred kraj su izvodili laganice, a nakon jednog čak dva bisa i „Dok bil sem mlad“ bilo je vrijeme za kraj joÅ¡ jednog kvalitetnog koncerta i izlaska. Sve je bilo gotovo do ponoći! Pristojno i kvalitetno.
