Viva La Pola 11. i 12. 8. 2006.

11. i 12. Kolovoza u Puli je 3. put za redom održan festival "Viva la Pola", obilježavajući 30 godina punk rocka.
U sjeni "Art & Music" festivala koji se također odvijao u isto vrijeme u Puli i koji je definitivno bio više medijski pokriven, "Viva la Pola" nije zaostajao ni po čemu, a vjerojatno se ni publika nije dvoumila na koji festival otići.
Vrijeme u Puli je bilo katastrofalno pa nas je u petak poslije podne okupala kiša, zbog čega je početak festivala debelo kasnio. Organizacija nije baš bila na nivou, pa smo tako ne samo ostali bez akreditacija i čekali po pola sata na ulazu da nas nađu nažvrljane na papiru, nego nisu ostavili ni prostora ispred bine odakle bi se moglo slikati bendove, pa makar i samo headlinere, a tko svira idući se znalo samo po pretpostavci.
Napravili su dvije pozornice, na otvorenom i zatvorenom prostoru. Otvoreni prostor je biorezerviran samo za "The Toy Dolls" i Anti Nowhere Legue.
Nakon ulaznih peripetija, kad smo konačno ušli na festival taman je počinjao sa svirkom Sale Veruda sa svojim bendom "Saša 21". Ubrzo napunivši dvoranu Sale je otprašio u velikom stilu.
Nakon njega slijede "The Toy Dolls" odličnim scensko glazbenim nastupom. Publika je pjevala u glas s njima, sve od prve do zadnje pjesme. Počastli su nas hitovima poput "My
Girlfriends Dad is a Vicar", "Yul Brynner Was a Skinhead", "Tommy Kowey's Car", "Fisticuffs In Fredrick Street", "I've Got Asthma", "Firey Jack"… i završili s "Nellie The Elephant"
Nakon njihovog nastupa, ja i moje frendice smo zapele da se slikamo sa Olgom te se smjestile ispred garderobe i čekale da se on pojavi, to je potrajalo pa sam propustila idući bend ali sam se slikala s Olgom. Zapravo, prava sreća da se to odužilo jer je baš nakon toga nebo se otvorilo i počela padati ne kiša, nego voda. Sve je bilo poplavljeno, ljudi mokri do kože. To je pokvarilo moje planove da odem na "Art and Music" da vidim
"Overflow" i Francija sa "Gori Ussi Vinetou" pa ostadoh na Viva la Pola gledajući "Dubiozu Kolektiv" i pitajući se što jedan dub bend radi na punk rock festivalu ali izgleda da publici to nije smetalo jer je dvorana bila dupkom puna i skroz rasplesana. Idući bend sam također prpustila, ali više iz vlastitih uvjerenja nego bilo čega drugog i vratila se unutra tek kad su "Debeli precjednik" stupili na stage i podigli publiku na noge.
Za mene je to bio savršen kraj tog festivalskog dana, te sam se zaputila smjeu apartmana i suhe odjeće.
Subota nije bila ništa bolje što se tiče vremena i organizacije. Opet natezanja na ulazu i ulazim taman na početak "Anti Nowhere Ligue". Publika je vidno starija od jučerašnje ali jednako dobro raspoložena. Osjetih se izgubljenom malom plavušom u hrpi ogromnih "prljavih" pankera u kožnim prslucima koji su me popreko gledali tipa "šta ti tu radiš mala" pa si sama postavih to pitanje i povukoh se u prikrajak da odslušam koncert a ne pokupim batine. Dobro odsviran koncert, ali ništa manje nismo ni očekivali.
Tu večer još smo nestrpljivo očekivali slovenski bend "The Drinkers" koji je oduševio publiku, ali najviše očekivani bend je definitivno bio "Six Pack" iz Smederevske Palanke, predstavljajući svoj novi album "Musique" koji je napunio dvoranu do kraja i svi su u glas pjevali i skakali.
Nakon njih je usljedio "Anti-Todor", pulski bend na kojem je ostala jedino njihova vjerna publika i kojim je zatvoren "Viva la Pola".
Usprkos lošem vremenu i mladim organizatorima koji vjerujem da će nagodinu ispraviti greške, festival je bio odličan i svakako ga treba ponoviti!