Nakon dobrog provoda na novosadskom glavnom trgu uz Brejkerse, Hikse i Propelere (http://www.groupie.hr/index.php?stranica=sadrzaj&id=2695), vesela osječko-varaždinsko-pančevačka ekipa odlučila je ne otići iz Novog Sada samo tako, bez aftera. A za after smo odabrali koncert domaćih The Dogz i njihovih hrvatskih gostiju iz Hitchcocka.
Zapravo, bolje bi bilo reći da sam ja odlučio ići na after, a da cure nisu imale baš mnogo izbora jer su se vraćale za Osijek sa mnom. Jebiga, kad se vozite sa mnom zaboravite na demokratsko dogovaranje: onaj tko vozi donosi odluke. Inače, uvijek vam ostaje autobus ili vlak. S tim da ni oni nisu baš nešto posebno podložni dogovaranju...
I tako smo se mi našli u legendarnoj Crnoj kući. Ja već kao starosjedioc, a cure kao debitantice. Na ulazu smo kulturno platili karte iako se kasnije ispostavilo da nas je Zoki iz Hitchcocka stavio na popis. Ma, jebeš 200 dindži! Ako ništa drugo, donekle smo popravili lošu krvnu sliku, barem kada je o posjeti riječ: u klubu nije bilo više od pedeset ljudi, uključujući ekipu koja je cirkala vani u vrtu kluba. Prosjek koji bi bio loš i za osječki Mini teatar. Da li je to ljudima jedan koncert (onaj na trgu) bio dovoljan ili im se garažni rock na meniju toga dana nije sviđao, vrag će ga znati, ali ovo je ispod svih očekivanja.
Kako to doliči pravim domaćinima, koncert su otvorili The Dogz iz Sremske Kamenice, garažni hard rock/punk bend č;iji zvuk podjednako duguje Motorheadima i Pistolsima. Redovni su gosti u Novom Sadu ali ovo im je bila posebna svirka jer je ovo bio debi njihove nove pjevačice, Marijane a.k.a. Mary Jane, koja se prošle godine pridružila već uhodanoj ekipi u sastavu Saša (solo gitara), Ivan (titam gitara), još jedan Ivan (bas) i Boris (bubnjevi). Ta četvorica su već toliko dugo zajedno da su vjerojatno počeli nastupati još u osnovnoj školi i taj se dugi staž dobro čuo u njihovoj grmljavinskoj, visokooktanskoj svirci.
Ovo je bila ozbiljna svirka, ljudi. Bend je nevjerovatno upucan, brz i žestok, sa sjajnim osjećajem za melodiju. Marijana se odlično snašla u ulozi frontwomanice, zna popuniti stage (ipak je riječ o, hm, malko korpulentnijoj curi, he he) a i dobro joj stoje tamne Ray Banke. Saša (također s tamnim cvokama) malo pretjeruje sa svojim guitar-God vratolomijama, ali to su sitnije zamjerke. Pored svojih klasičnih brzo-brže-najbrže stvari, od kojih neke potječu još iz vremena kada se bend zvao Mighty Dogz, odsvirali su i nekoliko novih stvari koje će se naći na njihovom novom albumu («Fire», «Salvation», «Siulver Screen») i koje nimalo ne zaostaju za udaračima poput «Monster Show», «Revolution» ili «Overkill».
U jednom trenutku Mary Jane je zamijenio Veli Jože, odnosno ogroman dugokosi lik u crvenoj maji i s cvikama koji je otpjevao tri pjesme, a riječ je o jednom od bivših pjevača Dogza. Momak je stvarno mrcina, i glasom i stasom, pa ako bih baš morao povlačiti usporedbe između njega i nove pjevačice, možda bih prednost ipak dao njoj. Ne znam zašto, valjda zato što ima sise. Komada dva. Dobra komada dva. Ili, da parafraziram jednog mog frienda koji je također odgledao njihov nastup od početka do kraja: «Da cura ima desetak kilograma manje, ovo bi mi bio najbolji bend na svijetu»!
Kraću pauzu cure i ja iskoristili smo za lagano kuliranje u vrtu Crne kuće i razgovor o onome o čemu muškarci i žene jako vole razgovarati – o seksu. Ali samo teroretski, molim lijepo, praktična primjena naučenoga je izostala. Ovaj put...
Hitchcock su po prvi put nastupili u Novom Sadu i time uzvratili Dogzima za domaćinstvo u Močvari od prije nekoliko mjeseci (http://www.groupie.hr/index.php?stranica=sadrzaj&id=2040). Zapravo, ovo je bio krnji Hitchcock, sa Zokijem na gitari, Mariom na basu i Tonijem za bubnjevima, ali ponovo bez pjevača (ekipa češće mijenja vokale nego ja cure, a to znači jako jebeno često!), pa je ulogu vokala na sebe junački preuzeo Kova iz Valungara. Kasnije im se na bini pridružila i Jelena iz Valungara, pa je ovo bio neki čudan hibrid, sastavljen od članova dva benda, koji je izvodio stvari i jednog i drugog.
Čudan bend, čudan repertoar, čudan nastup...OK, za čudan nastup postoji logično obrazloženje: vrlo niska količina krvi u alkoholu veselih Zagrepčana koji su vjerojatno pošteno ispraznili šank kluba. Mislim, ja znam da su oni kapaciteti, viđali smo se već po svirkama, ali ovo je bio delirijum tremens nastup za najbliže prijatelje i rodbinu, dakle nas dvadesetak upornih koji smo ostali na njima dok je većina drugih izašla van kulirati na svježem zraku.
Nastup je dakle bio, hm, ajmo reći osebujan. Prvo su nas počastili setom poznatih garage rock pjesama matičnog benda («Lies», «Get Away»), potom s nekoliko novih stvari, da bi se po dolasku Jelene na binu bend prebacio na teren Valungara uz nekoliko hitova s njihovog prvog albuma («Samo život», «Narodnjaci»). Jelena, u dugoj decentnoj crnoj haljini bila je sušti kontrapunkt Kovi koji - osim što je bio pijan k'o letva i tijekom cijelog koncerta je čvrsto držao Jelen pivsku bocu u ruci umjesto mikrofona, valjda iz straha da mu ju netko ne ukrade – još je osjetio potrebu i da se skine do pasa i svima prisutnima pokaže pivsku škembu i prljave bokserice. To je još više prorijedilo ionako prorijeđenu publiku, pa je kraj nastupa dočekalo tek nas troje-četvero mazohista. U publici se našao i Kova. Ionako više nikog nije bila briga.
Hitchcock Novosađanima duguju pošten nastup jer ovo je bila pijana tarapana i koncert odsviran čisto zato da se ispoštuje dogovor. Na trenutke zabavan, ali većim dijelom nekoherentan i podložan pjevačevim eskapadama, ovaj će njihov nastup malo kome ostati u posebno lijepom sjećanju. Kad je o samom bendu riječ, pitanje je sjećaju li se ičega uopće ha ha ha!
A nas troje smo negdje oko dva ujutro konačno uspjeli reći «do viđenja» CK13 i Novom Sadu i krenuti put Osijeka. Bio je ovo jako dobar dan sve u svemu i vjerujem da će ih još biti mnogo. Zapravo, poznavajući sebe, u to uopće ne treba ni sumnjati.
