Ne bi čovjek vjerovao, ali ovo je tek drugi put u posljednjih ne znam koliko godina da sam išao u Pulu izvan sezone. Prvi put je to bilo prošle godine u travnju kad je Pivo bilo na turneji, a drugi put evo sad za vikend, da vidim Six Pack u Uljaniku. I opet je bila hrpa koncerata za vikend, što u Zagrebu, što u Opatiji, Rijeci, ali ja sam se odlučio za ovaj. Očekujem da će koncert biti dobar kao i zajebancija. Pa, put pod kotače…
Nakon što sam došao u Pulu i smjestio se u hotel (ipak sam ja gospon čovjek, jelte?), otišao sam do Uljanika gdje je bend taman završio s tonskom i odmah se išlo na moj omiljeni dio svakog druženja: klopu. Naši domaćini odveli su nas u pizzeriju Epularij o čijim ćete čarima nešto više saznati u rubrici Gastroaptrola, a nakon toga smo krenuli u potragu za biranim bezalkoholnim i alkoholnim pićima (s više postotaka alkohola nego što mi u prosjeku imamo godina) te smo se dislocirali u apartman gdje je bend bio smješten. Ispostavilo se da je riječ o istom onom apartmanu u kome sam ja bio smješten prošle godine s pivopijama tako da sam bio na dobro poznatom teritoriju. Uz dobru glazbu s mog laptopa i ugodno čavrljanje vrijeme je brzo prolazilo, a ekipa je iskoristila priliku da nas upozna s nekim smiješnim i manje smiješnim zgodama s njihovih prošlih turneja. Miki mi je pokazao masnicu na nozi koju je zaradio dok je pogao među klincima na koncertu Idijota u Smederevskoj Palanci u četvrtak, a najviše me oduševilo kada je pričao kako je bio prvi koji se popeo na binu i izveo stage diving za vrijeme pjesme „Bepo vrati se“. I to u njegovim poznim godinama. Samo jedna riječ: Rispekt!
Nešto prije ponoći netko se sjetio da smo mi tu ipak došli da nešto radimo, bend da svira a ja da snimam, pa smo se teška srca (ali punih želudaca) ukrcali u kombi i zaputili do Uljanika. Klub je već bio solidno popunjen, a nastupala je predgrupa, pulska Reanimacija. Ja obično te predgrupe lagano preskočim i zavučem se u backstage ili za šank, ali sinoć sam napravio iznimku jer Puljani su apsolutno razvalili. Bogami već dugo nisam čuo mladi demo bend koji je tako dobro zvučao i izgledao na sceni. Zlatko, organizator iz Uljanika, nije pretjerivao kada je za večerom pričao kako je to u ovom trenutku najperspektivniji bend u Istri. Zvukom i stavom jako podsjećaju na Fakofbolan: pjesme su im brze, žestoke, melodične i pjevne, a pjevač ima jako dobar glas, odlično ponašanje na stageu i kontakt s publikom. Melodični punk s oi! i ska elementima i pripadajućim buntovnim tekstovima i stavom. Ništa revolucionarno, naravno, ali u svom fahu jako jako dobro. Naravno, oni su lokalna atrakcija i sigurno su raspamecenu publiku činili njihovi pajdaši, no to je samo pridonijelo općem pozitivnom ugođaju. Svojih pola sata iskoristili su da predstave svoj CD „Streets Of Pula“ koji sam kasnije tijekom večeri i dobio i stvarno je OK, iako je produkcijski tanak i po energiji nije ni do koljena svirci uživo. Ako volite ovakvu vrstu glazbe nemojte ih propustiti, sigurno ćete se dobro zabaviti i naskakati. Kažem vam ozbiljno, ovo je bila jebeno dobra svirka!
Nakon reanimatora uslijedila je pauza a onda su na scenu izašli Six Pack. Uljanik je već bio pristojno popunjen (navodno je 400 ulaznica prodano, što je dobar rezultat) i čim su krenuli prvi taktovi „Srebrnog letača“ klub je eksplodirao. To je jedna od onih šutki koja traje od početka do kraja koncerta gdje se čovjek zapita na čemu je ta ekipa koja sat i po ili dva bez prestanka skače. Zatim je išla „Nekako najviše me boliš ti“, odsvirana onako kako bog zapovijeda, s ful bendom, pa „Megafon“, „Delfinov let“, "Olovke iylomljenog srca"… Kad su na red došli "Makovi" u Uljaniku je nastao neviđen lom. Moram pohvaliti zvuk koji je bio jako dobar: masivan i jasan, išao sam od jednog zida kluba do drugog fotkajući i svugdje se jako dobro čulo. Miki je na sebi imao zgodan odjevni predmet: majicu s natpisom Osječko pivo, i kad mu je netko iz publike dobacio zašto reklamira osječko kad pije žuju, odgovorio je: „Dajte mi majicu žuje i nosit ću ju“. Nadam se da netko iz Ožujskog čita ovo.
Koncert je išao svojim tokom, izmjenjivale su se stare i nove stvari, Bogda je također imao svoj show kada se popeo na stage, uključujući grljenje s fanovima u prvim redovima (tijekom kojeg mu je netko iz džepa zdipio omiljenu maramicu koju nosi kao amajliju). Napravio sam usporedbu s koncertom u Osijeku od prije mjesec dana i mislim da su sinoć svirali „Super batu“ i obradu Psihomodo Popa, „Nema nje“, što nisu svirali u OS. Bila su tu i dva covera Ramonesa pa moram ovom prilikom ponoviti ono što sam napisao i u recenziji osječkog nastupa: coveri Ramonesa, pogotovo dva, čine mi se nepotrebnima, pogotovo što bend već ionako ima 3-4 druge obrade na repertoaru. Osim toga, to je zgodno ubaciti za dizanje mase, ali kad je masa dignuta od samog početka, kao ovdje, onda mi je to bezveze. Prvi dio svirke trajao je oko sat i po ali je bend odsvirao isto onoliko stvari koliko i u Osijeku, imao sam utisak da se nekome strašno žurilo pišati pa su pičili kroz svoj repertoar kao da imaju vlak za uloviti. Uslijedio je i bis s još tri stvari, a nastup su završili s „Karma Chameleon“ i to je bilo to.
Uslijedio je odlazak u backstage i chilliranje s prijateljima i obožavateljicama do ranih jutarnjih sati. Tu se nekako stvorila i boca rakije koja je poput indijanske lule mira išla od usta do usta i gdje se količina tekućine rapidno smanjivala. Ali, kako sam ja ipak groupie u godinama, i to straight edge, nisam se pridružio ekipi u cuganju već sam odlučio povući se ranije i vratiti u svoju toplu hotelsku sobu. Sam, ovoga puta. Ma šta ovoga puta, uglavnom to bude tako! Ej, nešto sam primijetio: na svakom koncertu neko žensko biće će mi pristupiti kad vidi da fotkam ili da sam s bendom u backstageu pa ćemo popričati, razmijeniti brojeve mobitela ili zabrijati, ali sinoć u Puli su me komadi izignorirali da ne povjeruješ! Jebote, kao da sam Patrick fucking Swayze u „Ghostu“ i prolazim kroz ljude, nisu me zarezivali suhu šljivu. Možda je to zbog toga što mi je bojler u stanu rika jelena pa se nisam dva dana tuširao…Ili moj metro imidž ne prolazi u Puli?
Ali, bilo je lijepo, ruku na srce. Koncert je bio odličan, publika raspoložena a ekipa razvaljena, što prirodno a što pod utjecajem svega i svačega što su konzumirali. Pozdrav, jer znam da ce ovo pročitati, uz dvije riječi: Stay black!
Naravno da su te curice izignorirale.... vjerojatno im još tiltaju pred očima one glupe majice za po mraku/danu koje si non stop nosio zadnji put u puli :D
