Nakon raspašoja koji smo imali u petak u Koprivnici s Overflow, trebala mi je cijela subota da dođem k sebi, jer ipak sam ja čovjek u godinama. A znao sam da me i u subotu čeka slično zlo, naime ponovno Overflow, ovoga puta u kombinaciji s Debelim precjednikom, Antenatom i hrpom manje poznatih bendova koji su se okupili u Novom Marofu na festivalu Rock In Marof, organiziranom desetu godinu za redom, ovaj put od strane novoosnovane udruge mladih Alternativa. Uslijed dubokoumnih muško-ženskih razgovora o tome kako se danas (ne) love cure, vođenom u Routeu 66, naša je mala delegacija (Željka, Jura i ja, matori perverznjak) dobrano zakasnila na mjesto zločina, te smo u Marof stigli taman pred početak nastupa Overflowa.
Sama kino dvorana je urnebesan prostor: zgrada koja je bila stara još u doba Franje Josipa i one užasne drvene stolice u kakvima smo kao klinci sjedili nedjeljom u kinu Zvečevo kad bi išli na matineje Bruce Leeja. I jebeš mi sve, svaka čast ovim udobnim foteljama u Cinestaru, ali ima nešto neodredivo romantično u tome kad spustiš tu drvenariju i začuješ ono poznato škripanje…Nisam mogao odoljeti i morao sam to isprobati i odmah su me preplavila sjećanja…Ti danas u onim udobnim foteljama možeš voditi ljubav s komadom, nitko ništa neće primijetiti, ali kad se sjetim umilnih zvukova škripanja i uzdisanja iz zadnjih redova Zvečeva, prođu me trnci…Ali najveća fora mi je bila kad sam kao klinac u kinu Slavija upao na pogrešnu projekciju pa sam umjesto James Bonda gledao neki švapski nićpor žnj kategorije, a iza mene je bila četa vojnika na slobodnom koji su složno, u ritmu koračnice, zavrtali glavu pijetlu…Takva kakofonija zvukova, uključujući stenjanje prepunih jaja koje se na neki volšeban način savršeno poklopilo s uzdisanjem koje je dopiralo s ekrana tvorilo je fantastičnu zvučnu sliku za jednog osnovnoškolca. Moje prvo iskustvo s prostorijom punom pohotnih muškaraca…I posljednje.
Eh da, što sam ono htio reći…Aha, koncert. Dakle, vrijedna ekipa Alternative zavrnula je rukave te su izbacili te stare drvene klupe iz dvorane i…Pa, manje-više to je to. Izbacili su stare klupe iz dvorane. Upoznao sam Igora, jednog od organizatora, koji mi je pričao o planovima koje imaju za taj prostor, no kao tek osnovana udruga još su bili na početku. I dok smo mi tako ćaskali, Overflow su uštimali instrumente i krenuli svom snagom. Sinoćnji koncert u Koprivnici bilo je nešto teško ponovljivo, zbog fantastične energije i uzajamne povezanosti benda i domaće publike, što je u Marofu nedostajalo. Osim toga, u Koprivnici su prašili više od sat i po vremena, a ovdje su bili limitirani na 45 minuta, ali kakvih 45 minuta! Sve je savršeno štimalo: osvjetljenje, razglas, atmosfera, bina je bila dovoljno velika da Nikica i Zoki mogu izvoditi svoje vratolomije, a hitovi su se samo nizali. Od „Masquerade“ pa preko „Get Away From Me“, „Swallow“, „Doraaa“, „Gagaga“, „You're Angry“ te naravno s neizbježnom „Dorothy“ odsviranom za kraj. Furiozan, ubitačan tempo razvalio je okupljenu ekipu koja je skakala do iznemoglosti, a čak se i pijani dripac s irokezom, koji je u početku cijelo vrijeme pljuckao bend i pokazivao srednji prst, primirio nakon nekoliko pjesama i izgubio u masi pogaša. Meni je nakon fantastičnog nastupa u Koprivnici ovih 45 minuta zvučalo kao tezga, ali strašno dobra tezga!
Nakon Overflowa povukli smo se do ulaza u dvoranu gdje je Didi vodila merchandising benda pa je pao i mali shopping, a dok smo mi tako chilirali, na stage se popeo bend Dislike iz Požege. Oni su Jurini friendovi i to je manje-više sve pozitivno što se o njima može reći. Glazbeno, to je ličilo na, kako bi to Alan Ford rekao, „prijenos iz kovačnice“. Death metal/grind core u svom najgorem i najizopačenijem izdanju, gitarističko zakucavanje do krvi i glas svježe probuđenog zombija mogli su biti zanimljivi samo okorjelim pacijentima, ljubiteljima tog žanra. S vremena na vrijeme stidljiva melodija bi se pokušala probiti ispod sve te naslage buke, ali bi ju odmah poklopio val kakofonije i buke, a ako bi kojim čudom i preživjela taj prvi udar, dotukao bi ju pjevač svojim „umilnim glasićem“. Prestrašno! Da sam ovakve bendove gledao s 15 ili 16 godina danas vjerojatno ne bih niti išao na koncerte…
Tražeći spas od nepodnošljive buke made in Požega otišao sam do obližnjeg parkića pronaći drvo pored kojeg se mogu ko čovjek popišati jer sanitarni čvor u kinu je…Pa, recimo da sam vidio čistijih septičkih jama. Elem, taman pronađoh slobodno drvo i krenuh s rabotom olakšavanja kad mi s leđa pristupe neke dvije klinke i, nimalo impresionirane onim što radim i što držim u ruci, zatraže mobitel da obave neki hitan razgovor. Rekoh im da mi je mobitel u džepu te je prva mala odmah gurnula ruku u moj desni džep, ne obazirući se na mlaz pored nje. „Drugi džep“, rekao sam i, kao pravi džentlmen, zaustavio mlaz dok je mlada dama gurnula ruku u moj lijevi džep i uzela objekt svoje čežnje u ruku (mobitel, nažalost). Ja sam nastavio svoju aktivnost dok je ona javljala nekom Marku gdje se nalazi i, dok sam ja otresao svog Kit Karsona, vratila je mobitel u moj džep, zahvalila se i otišla. Što me navodi na pitanje jesu li sve Novomarofljanke takve i ne bih li trebao malo češće odlaziti tamo…
Nakon ovog bliskog susreta treće vrste vratio sam se u backstage gdje su se Precjednici pripremali za svirku. Ovo mi je bio prvi njihov nastup od izdavanja posljednjeg albuma „Through The Eyes Of The Innocent“. Prvi put sam ih imao prigodu gledati u Osijeku na Panonian Challengu pa nisam, kao ni drugi put kad su također s Overflow svirali u Ljubljani na Orto punk festivalu. Oba puta u pitanju je bila žena, naravno. No eto, dobre stvari konačno se dogode onome tko čeka, te sam tako i ja dočekao da vidim kako to danas Precjednici zvuče. A zvuče bolje nego ikada. Ako niste slušali njihov posljednji album, obavezno to učinite jer je riječ o sjajnom izdanju, ali mnogo žešćem nego što je to bio slučaj do sada. Melodije su potisnute u drugi plan, gitare su jako metalizirane, i to se u njihovom nastupu itekako osjetilo. Koca sada dere glasnice više nego ikada prije, i čudo je kako uspije uložiti toliko energije i u pjevanje i u sviranje basa. Savršeno se nadopunjuje s Bubijem, bubnjarom. Odsvirali su nekoliko stvari s novog albuma („Watch Him Fall“, „Thank You“, „Marionette“) ali najveći odjek kod publike ipak su pronašle stare stvari koje su također dobile na snazi u novim aranžmanima. Za kraj je naravno ostavljeno legendarno „Farmersko srce“ koje je Koci dalo priliku da odmori glasnice jer je pjesmu, po običaju, otpjevalo desetak njihovih vjernih obožavatelja iz Marofa. Bio je to kraj kratkog ali sjajnog nastupa mojih sugrađana koji su potvrdili kako su na polju punk rock glazbe postali institucija za sebe. Da ima pravde na ovom svijetu, Debeli bi bili na Billboardovoj top listi a ne vucarali se po kojekakvim vukojebinama diljem lijepe naše, ali pravde odavno nema pa su tako i oni osuđeni na kult status u okviru domaćeg undergrounda. Nabavite njihov cd i idite ih pogledati kad vam se ukaže prilika, isplati se.
Treći bend zbog koga smo došli u Marof, Antenat, nažalost nismo uspjeli pogledati jer smo morali pičiti za Varaždin. Kažem nažalost, stvarno je šteta jer su razvalili na DOF-u ovo ljeto svojom ludom kombinacijom ska i reggae glazbe. Ali nije ni nama bilo loše jer smo prvo popili par rundi u varaždinskom rock klubu Vavra, a zatim smo u društvu varaždinskog dijela Overflowa, Nikice i Zokija, otišli do jednog od lokalnih fensi šmensi klubova gdje smo se na parkiralištu ispred kluba razbijali od alkohola. Tu mi je sinulo da nešto gadno griješim u životu: umjesto da sam kao pravi metrić unutar kluba gdje polugole tete plešu na šanku (doslovno!) i kuliram u ritmu lagane tuc tuc glazbe, ja stojim vani na parkiralištu u društvu pankosa i okružen praznim bocama piva i opušcima od cigareta. Ma dovraga i polugole tete i dosadni bezlični house i mramor oko mene, ja sam večeras bio okružen pankerčićima i metalcima u derutnoj kino dvorani i osjećao sam se super ugodno. Društvo je bitno ljudi, društvo, a vjerujte mi, teško sam sinoć mogao naći bolje društvo za zajebanciju od Jure, Željke i manijaka iz Overflowa.