Zagrebački klub Močvara nastavlja sa rođendanskim slavljem. Tako su dana (za pravo večeri) 13. 11. godine gospodnje 2009. Ponudili svim zaljubljenicima u punk-rock glazbu pogled preko živice (ili u ovom slučaju Dunava) da vidimo kakve note se mogu čuti kod dragih nam susjeda Srba. Odgovor na tko? Što? Kako? i ostale upitne zamjenice pročitajte u nastavku teksta.
Kao predstavnici „nove srpske scene“ do Močvare su došli Petrol i Repetitor, dva od 3-4 najhvaljenija mlada benda u Srbiji. Iako je bio petak 13. straha nije bilo jer smo ja i kolega Borna znali da ćemo čut mnogo lijepih pjesama (u biti, ja sam znao, Borni je ovo bio prvi put da ide koncert ovih dviju bendova). Al dobro, krenimo redom. Dakle, prvo je na pozornicu izašao trojac koji čini grupu Petrol koji svira...a šta ja znam...psihodelični punk-rock (da, čini mi se da je ovo dobra sintagma) Trojac čine Ana na električnom sintisajzeru, Buki na bubnjevima i Ilija koji participira kao pjevač i vodeći gitarist. Ono što obilježava skoro svaku njihovu pjesmu (barem ako je suditi po onome što su tu večer odsvirali) jest instrumentalni početak koji traje dobre 2 minute nakon kojeg slijedi vokalni dio. Iako na prvi pogled poprilično ogoljen, bend ipak ima solidno bogatstvo zvuka (prvenstveno zahvaljujući Ani na sintisajzeru) a sviračko umijeće im je na visokoj razini. Svirku su započeli sa „80 proleća“ nakon koje je uslijedila „Pogrešan kod“. Jedan od njihovih većih hitova (barem ako je suditi po tome koliko je puta pjesma odslušana na njihovoj MySpace stranici), „Beirut“ je dodatno rasplesao već rasplesanu i pozitivnim vibrama nabijenu publiku. Nakon nje slijedi „Gringo“ – pjesma s jednostavnim tekstom, ali jako zaraznom melodijom, da bi pred kraj ekipa iz Beograda otprašila ostale MySpace hitove kao što su „Eho“, „Konvertor“, „Istina“ i „Sve jedno je“, a još bi izdvojio „Pričaćemo još“ koja je također jako dobro zvučala.
Nakon njih uslijedila je kratka pauza tokom koje su posjetitelji (Borna i ja među njima) otišli osvježiti grlo i duh a za svirku se pripremao sada već jako poznat bend na ovim prostorima – Repetitor. Ovaj također beogradski dvojac više uopće ne treba posebno predstavljati – dovoljno je reći da ih se smatra najperspektivnijim mladim bendom s prostora bivše Jugoslavije te da već imaju urednu skupinu obožavatelja i po Hrvatskoj (ako je suditi po ona dva koncerta (od tri) na kojima sa ja bio). Kakvi su bili? Jednom riječju: ŽESTOKI. I to sa velikim Ž i velikim E i velikim S i velikim T i velikim... (kužite što hoću reći). Svirački ispraksani do savršenstva, energijom mogu držati slabiju žarulju upaljenom kojih 10-ak minuta (nisam siguran, al vrlo vjerojatno), a silinom glazbenog izričaja sve prisutne ostavljaju bez daha. Već od prve pjesme („10 puta nedjeljno“) držali su visok i glasan ritam. Repertoar pjesama se uglavnom sastojao od pjesama s prvog albuma „Sve što vidim je prvi put“ s time da smo čuli nekoliko novih stvari kao što su „Oktobarski salon“, „U pravom trenutku“ i „Laku zabavu“ – koje zvuče jako, jako dobro. No da se vratim na starije pjesme. Posebno me dojmila izvedba pjesme „Ogledalo“ te „Pukotine“. Nastup je bio nešto posebno: Ana-Marija je ubijala bubnjeve u pojam – Dave Grohl bi se postidio pred takvim nastupom, Milena je suvereno vladala (za njenu visinu) ovećim basom, dok je Boris pjevački bio baš onakav kakav bi mladi punk pjevač trebao biti – glasan, ljut i ogorčen. A kada je u pitanju Borisov scenski nastup, dovoljno je reći da sam s onim govnetom od fotoaparata imao pravu muku da uslikam ijednu sliku gdje Boris ne bi bio mutan – bilo ga je po cijelom stage (čak je u jednom trenutku legao na stage). Nakon što su regularni nastup zatvorili sa „Sve što vidim je prvi put“, Repetitor se povlači, ali brzo biva izmamljen na bis te nas časte tercetom vrhunski izvedenih hitova kao što „Životinje“, „Ja“ i „Teško hodam“. Nakon ovoga je stvarno bilo gotovo – još jedno pivo za put i doma sređivat dojmove.
Za kraj mogu samo reći sljedeće: Ne samo da nas Srbi mogu zajebavat zato što oni idu na svjetsko prvenstvo, a mi ne, već nas mogu zajebavati da imaju bolje mlade rock bendove od nas.
