Kupila sam dva bedža od Gužve u šesnaestercu na promociji albuma u svibnju. Jedan mi je pokupio tadašnji, a drugi sam dala prijateljici. Treći, koji sam nosila na jakni uz The Vandals, dobila sam od bubnjarove djevojke. Dakle, bubnjar po imenu Matak bio je organizator koncerta.
Za koncert se do četvrtka mislilo da će se održati u Bilju, no zbog komplikacija prebacio se u osječki klub Oxygene. Najava za koncert nije nigdje bilo pa sam zvala Mataka da mi kaže podrobnije informacije. U razgovoru sam ga pitala je li moguće dobiti akreditaciju rekavši mu da ću koncert najaviti na portalu, poslati frendu na net.hr i kasnije napraviti recenziju. Prvo je rekao da ne zna hoće li isplatit koncert i svašta nešto, ali da mogu ući, "nema beda".
U subotu sam bila na konvenciji znanstvene fantastike i oko 23 sata pokupila ekipu od 9 ljudi i krenusmo prema Oxygenu. Ekipa je platila svoje ulaznice a ja rekoh momku na ulazu da mi je Matak rekao da sam na spisku i on me pusti unutra. Pučka kuhinja je već bila počela sa svirkom. Otišla sam u prvi red napraviti nekoliko fotki, i tamo je zvuk bio više-manje OK, no kad sam otišla natrag do miksete zvuk je bio mutan i kao da je dolazio iz neke kante. Za miksetom nije bio dežurni krivac Bojan nego Mengele, basista Gužve, što me malo iznenadilo jer "kanta zvuk" je tipičan za Bojanov razglas. No misterij je ubrzo riješen kad mi je Mengele rekao da to i jeste Bojanov razglas. Uglavnom, Pučka kuhinja je zabavila nekih šest ljudi koji su znali njihove pjesme, čak se i jedan momak popeo na stage i pjevao njihovu pjesmu, no ostatak ljudi koji je došao zbog Red Uniona ili OPOa samo je šetkao uokolo.
Nakon završetka nastupa Pučke kuhinje začujem s razglasa Matakov glas: "Moli se Vanda, plava cura što ide okolo na koncerte po Hrvatskoj, da ode na ulaz i plati ulaznicu"… Rekoh OK, odem do ulaza i platim svoju ulaznicu pa do Mataka po objašnjenje čime sam zaslužila takav tretman na što je on počeo neke govore o tome kako mu nisam najavu stavila, kako mu se koncert neće isplatiti do toga odakle meni novci da ja idem na sve te koncerte… no uglavnom pala je tu isprika i pomirba, ali se moje raspoloženje nije baš popravilo nakon toga.
Negdje tijekom naše rasprave počela je svirka novosadskog Red Uniona. Dečki praše punk-rock i sve to skupa jako dobro zvuči, pa čak i na Bojanovom razglasu. Publika se okupila i moglo se primijetiti da dobar dio publike poznaje njihov opus i da su neki došli na koncert isključivo zbog njih jer su se nakon njihovog nastupa povukli.
Kad su na scenu stupili OPO publika se znatno promiješala pa se naprijed većinom progurao ženski dio publike. Koncert su otvorili pjesmom «Voajer» koju sam odslušala u prvom redu fotkajući bend. Kad kažem odslušala, recimo da mislim napola odslušala jer se vokal na prvoj stvari uopće nije čuo. Na drugoj su ga pojačali, no onda smo požalili. Povukla sam se nazad u zadnje redove ali tamo je zvuk bio još gori. Činilo se kao da svaki instrument ima svoje pojačalo koje je locirano negdje na drugom kraju prostorije i nije bilo nikakvog sklada. Sve skupa je izgledalo kao da imaju probu, i to prvu, pogotovo s ovom pjevačicom. Negdje iza druge pjesme moja se frendica iz Zagreba povukla govoreći da nikad nije čula da jedna pjevačica toliko nema sluha i otišla s koncerta. E sad, je li to do monitora pa djevojka nije samu sebe čula ali njeno pjevanje je bilo živa katastrofa. Povremeno je ispadala iz tonaliteta a nekad je i cijelu pjesmu pjevala u krivom tonalitetu a nekad i počinjala dionice ranije nego što je trebalo.
Negdje na "Kućnim duhovima" koja je bila 11. po redu prvi put se zapravo čuju back vokali, dok se do toga vidjelo samo zijevanje u mikrofone. Ubrzo je uslijedila i "Na biciklu" koju je publika odlično prihvatila pjevajući s njima u glas, međutim gitara se jedva čula. Svirali su nam i staru stvar "Nikako ne mogu da" i najavili album koji će u Hrvatskoj izaći u ožujku 2007. Pred sam kraj sviraju pjesmu "Li- la" gdje ispadanje iz tonaliteta dostiže vrhunac jer je pjesmu od prvog do zadnjeg slova otpjevala u krivom tonalitetu dok se ritam gitara uopće nije čula. Nakon ovoga su me, iskreno, strašno boljele uši, a moje SF kolegice su komentirale s nečim kao "ISUSE BOŽE!!". Znamo da je Oružju ovo treća pjevačica, no nadajmo se da nije posljednja.
Koncert su završili s "Miki Miki", mislim da se tako zove pjesma Slađane Milošević koja je prije milijun godina bila veliki hit ali ju iskreno nisam prepoznala do refrena, i svojom obradom Zanine stvari "Mladiću moj" koju je naravno publika znala napamet. Nakon toga nekih šest nagluhih entuzijasta je vikalo "Hoćemo još" na što su oni stvarno i izašli i odsvirali još jednom "Na biciklu", "Nikako ne mogu da" i "Mladiću moj" na čije taktove sam lagano napustila koncert i, izašavši van, skinula bedž Gužve i spremila ga u džep za neka bolja vremena.
Jako mi je žao što je ispalo tako, baš me veselio njihov koncert.
Biro12. prosinac 2006. 23:53:53
Meni je žao što je "potrošen" termin za ove bendove i što je koncert održan u Oxygenu, koji nikako nije prikladan prostor, a o Bojanovom razglasu je suvišno trošiti riječi. Da nije bilo Mengelea koji se trudio da to liči na nešto, bilo bi i gore.
Pučka kuhinja je već bila počela sa svirkom. Otišla sam u prvi red napraviti nekoliko fotki, i tamo je zvuk bio više-manje OK, no kad sam otišla natrag do miksete zvuk je bio mutan i kao da je dolazio iz neke kante. Za miksetom nije bio dežurni krivac Bojan nego Mengele, basista Gužve, što me malo iznenadilo jer "kanta zvuk" je tipičan za Bojanov razglas. No misterij je ubrzo riješen kad mi je Mengele rekao da to i jeste Bojanov razglas. Uglavnom, Pučka kuhinja je zabavila nekih šest ljudi koji su znali njihove pjesme, čak se i jedan momak popeo na stage i pjevao njihovu pjesmu, no ostatak ljudi koji je došao zbog Red Uniona ili OPOa samo je šetkao uokolo.
Negdje tijekom naše rasprave počela je svirka novosadskog Red Uniona. Dečki praše punk-rock i sve to skupa jako dobro zvuči, pa čak i na Bojanovom razglasu. Publika se okupila i moglo se primijetiti da dobar dio publike poznaje njihov opus i da su neki došli na koncert isključivo zbog njih jer su se nakon njihovog nastupa povukli.
Povukla sam se nazad u zadnje redove ali tamo je zvuk bio još gori. Činilo se kao da svaki instrument ima svoje pojačalo koje je locirano negdje na drugom kraju prostorije i nije bilo nikakvog sklada. Sve skupa je izgledalo kao da imaju probu, i to prvu, pogotovo s ovom pjevačicom. Negdje iza druge pjesme moja se frendica iz Zagreba povukla govoreći da nikad nije čula da jedna pjevačica toliko nema sluha i otišla s koncerta. E sad, je li to do monitora pa djevojka nije samu sebe čula ali njeno pjevanje je bilo živa katastrofa. Povremeno je ispadala iz tonaliteta a nekad je i cijelu pjesmu pjevala u krivom tonalitetu a nekad i počinjala dionice ranije nego što je trebalo. 
Pred sam kraj sviraju pjesmu "Li- la" gdje ispadanje iz tonaliteta dostiže vrhunac jer je pjesmu od prvog do zadnjeg slova otpjevala u krivom tonalitetu dok se ritam gitara uopće nije čula. Nakon ovoga su me, iskreno, strašno boljele uši, a moje SF kolegice su komentirale s nečim kao "ISUSE BOŽE!!". Znamo da je Oružju ovo treća pjevačica, no nadajmo se da nije posljednja.
