Nomeansno, Invasives, Mladinski center Kompleks, Ravne na Koroškem, 24. 11. 2007.

Vjerujem da grupu Nomeansno ljudima koji prate događaje na glazbenoj sceni nije potrebno posebno predstavljati. Uskoro će proslaviti 30. godišnjicu postojanja. Albumi, među kojima su mnogi postali hard-core klasici koje proučavaju bendovi kao što su Green Day i Rancid te kod nas Polska Malca, bendu Nomeansno su uz nastupe širom zemaljske kugle dali jamstvo za kvalitetu koja s godinama dobiva na patini.

Glazbeni uplivi na kojima se napajaju braća Wright, podrijetlom iz Britanske Kolumbije, točnije iz kanadskog grada Victoria, toliko su raznoliki da bi bilo lakše objasniti čega u njihovoj glazbi nema. Dakako, usidrena je u punk-rocku, no nije im stran ni jazz, ni funk, ni metal.

Sljedeće godine bit će dvadeset godina otkkao su Nomeansno prvi put nastupili u Sloveniji i Hrvatskoj. Od tada su ostali u svijesti naše publike koja im tu ljubav svakako uzvraća. Međutim, događali su se i usponi i padovi. Iz ljubljanskog kluba KUD France Prešeren selili su se na veće bine, sve do Festivalske dvorane, pa čak i na finalnu večer open air festivala Rock Otočec 2002. godine. To je iznenadilo i mnoge među nama. Slijedio je povratak u klubove. Odlična prošla dva koncerta u Metelkovoj i u klubu Kljub u Celju ostali su i dan danas u sjećanju velikog broja posjetitelja jednostavno kao 'sauna'.

Nomeansno nikada nisu bili bend koji je htio svjetsku slavu i pretjerani publicitet. Skroz ostaju na liniji hard-core filozofije po kojoj je najvažnija glazba, bez ičega uz nju. Tome nisu stali na put ni video spotovi ni pretjerana grafička oprema njihovih albuma. A i na bini ostaju sami u žiži vatrometa. Bazična rockerska postava – trio. Nikakve posebne scenografije kod njih nema i nikada je nije niti bilo. Tu je samo ono najosnovnije za rockerski trio: bas, bubanj i gitara.

Uza sve to, odluka o osnivanju vlastitog labela, Wrong Records, kad je Alternative Tentacles, izdavačka kuća Jello Biafre, zapala u neprilike, bila je jedini logičan potez.
Koncerti Nomeansno oduvijek su bili doživljaj kome nema jednakog. Nastupi su s odlaskom gitariste Andy Kerra izgubili nešto na oštrini i dramatičnosti, ali ostali su nabijeni punk-rockerskom energijom. Već dugo ti sjedokosi glazbenici uvijek iznova dokazuju kako još nisu za otpad, i kako im uz svu zrelost ne fali humora i nabrijanosti.

Tijekom koncerta bili smo nehotice svjedoci borbe za set listu koju je zagriženi fan htio istrgati s monitora gitariste. No, Tom Holliston nije ni malo oklijevao i izborio je svoje nimalo nježnim vučenjem pretjeranog obožavatelja za kosu. Rob Wright je smirio nastalu napetost tako što je suvenira željne na koncertu nagradio sa sve tri set liste koje su za koroški klub pripremili Kanađani.

Kod svakog novog posjeta Nomeansno možemo konstatirati kako je među izvedenim pjesmama sve manje i manje starih i da ih ustrajno zamjenjuju skladbe s aktualnih albuma. 'All Roads Lead To Ausfarth' njihov je posljednji, deseti studijski proizvod i njemu su posvetili i najviše pažnje na posljednjem nastupu. Više od polovice pjesama s tog albuma bili smo u mogućnosti poslušati i u živoj izvedbi.

Po prethodnom preslušavanju CD-ja postalo je jasno kako su Nomeansno s godinama dosta toga dobili. Možda nema više toliko one mladenačke neposrednosti, ali izmjenjivanje između parodije, pune iznenadnih breakova i ritmičkih smisalica koje ne čujemo baš svaki dan, s ritmičkim udarcima ala Ramones kojima su dužni mnogo toga, još uvijek su natprosječni. Zagrijanost, cinizam te turobnost s jedne strane kombiniraju sa stoičkim poimanjem svakodnevnih tegoba s druge. Tko bi bez barem malo ludosti u glavi htio u svojim pedesetima ići na turneju s kombijem? Danas već i 20-godišnji rokeri u bendovima sanjaju o svojim autobusima.

Uz sat i po dug nastup oldtajmera u paketu smo dobili još jedne Kanađane, Invasives, koji su svojom verzijom alter rocka, hard-cora, punk- rocka ili ako želite i post rocka prijatno iznenadili. Ovog puta smo Invasives doživjeli kao zagrijavanje za stare poznanike Nomeansno, a bilo bi ih zanimljivo vidjeti i na samostalnom koncertu.

Svi razlozi za izbor Invasives kao predgrupe Nomeasno bili su jasni već nakon nekoliko prvih taktova. Dvorana u Kompleksu, koja je usput rečeno prostrana, s dobrim ozvučenjem i solidnim svjetlom, bila je u pravom feelingu u tren oka. Pjevaču energije za skakanje s bine i natrag nije nedostajalo. A najviše je volio otkotrljati se s gitarom ispod bine i na njoj. Uz uigranu podršku preostale dvojice članova benda uspostavio je dobar kontakt s publikom.

Vratimo se kraju naše večeri. Nije malo nedostajalo da Nomeansno odu bez i jednog jedinog odsviranog komada s kultnog albuma iz 1990 – „Wrong“.
Ljudi dakako nisu pustili baš tako grupi da se pozdravi s njima, tako da im nije bilo druge nego povratak na binu i prašenje njihovih hitova 'Big Dick' i 'Rags & Bones'.

Setlista - Kompleks – 25. studenog 2007.:

I'm an Asshole
Mr. In Between
The Hawk Killed the Punk
Mondo Nihilssimo 2000
Angel or Devil
I See a Mansion in the Sky
No Rest
Heaven is the Dust under my Shoes
I can't Stop Talking
In her Eyes
The River
Obsessed
Dark Ages
Joyful Reunion
Slugs are Burning
The Graveyard Shift
΄Till I die
---------------
Rags & Bones
Big Dick


Boris Voglar