TransEurope Mars Festival , osmišljen u cilju glazbene komunikacije s našim susjedima došao je taman u pravom trenutku u smislu friških diplomatskih uspjeha. Ali u smislu posjećenosti tajming je bio krivi, mislim da je bilo pametnije pomaknuti čitav raspored za jedno par sati. Ovako su riječki Diskurz i Morso ostali bez podrške publike. Doduše, ne znam kako je bilo prvi dan festivala, nadam se ipak malčice bolje.
Diskurz je mladi nebrušeni punk band Sex Pistols poetike, solidno predstavljen u medijima zahvaljujući izlasku prvog albuma „U protivnom“. Bojanu (gitara, vokal), Ritoši (bubanj) i Žiki (bas) je pripala uloga otvaranja drugog dana festivala. Sa stavom svježeg mladalačkog ne-respekta prema bilo čemu pružili su pola sata genijalne i neopterećene svirke, pravog punka koji mora potaknuti na pokret. Ali nažalost bilo je malo kandidata u publici za tako nešto. Prethodno sam ih slušala na Rokaj festu pred jako raspoloženom i brojnom publikom, pa je ovo bilo stvarno čudno iskustvo. U Tvornici su odsvirali su hitove sa albuma „Želite“ i „Oksimoron“ sa stvarno zaraznim rifovima ( i za njih karakterističnim stihom „Ni´ko nam neće puniti glavu, ni´ko, baš ni´ko...“) , zatim „Debela glava“, „Polet“, „Na stranu“, itd. Pukla je i žica na gitari što znači da je koncert uspio, bar što se njih tiče. Ne bi to bili oni da ih nedostatak gledateljstva imalo pokoleba.
Nakon Diskurza, pojavljuje se Morso, sa čak sedam članova: Stanislav Grdaković (vokal), Ivana Bartolović (vokal), Matej Zec (gitara), Darko Terlević (klavijature), Nikola Mesarek (bas gitara), Ivan Bojčić (bubnjevi), te Hrvoje Brzić (loop). Svirali su u bendovima Tha B Inside, Let 3, pratećem bendu grupe E.N.I., a vjerojatno i nekim drugima. Zahvaljujući podužem prisustvu i poznanstvima na hrvatskoj sceni, ponovno okupljanje ex- Tha B Inside pod nazivom Morso ( tal. ugriz) izazvalo je mješovite reakcije i kritike. Za ono negativno mislim da su većinom zaslužni zavidni jezici u stilu: svirali su kao podrška Morcheebi u Ljubljani, a nisu još ni album dovršili, kako to? Inače, album im se zove Izlog, kao i prvi singl. Moje prvo sto posto usredotočeno slušanje njihove svirke bilo je na ovom festivalu. Niti njih nije zabrinuo nedostatak publike, samouvjereno i energično su započeli nastup. Od početka mi se njihova glazba učinila pomalo pretenciozna, kao da je savršenstvo izvedbe „pojelo“ sve ostalo. Savršeno su uigrani, Ivana pjeva genijalno, ali gitarističke dionice previše vuku na Interpol, bubnjevi na Editorse, a Stanislavov glas na neki domaći soft rock sastav. I to u trenucima kad svi skupa ne zvuče kao neki drugi moderni strani bend, tipa Killersi. Nisu nešto što bih konzumirala od domaće glazbe, uvijek sam bila naklonjenija bendovima koji zaostaju u glazbenom znanju, ali stvaraju autentičnu glazbu. Iako vjerujem da su Morso-vci pioniri na ovim prostorima bar kada govorimo o produkciji.
I slijedeći dolaze headlineri festivala- britanski bend The Rakes. Od istaknutijih predstavnika new wavea/post punka za očekivati je bilo da će prirediti dobar „plesnjak“. Tako je i bilo, zastupljene su bile stvari sa sva tri albuma. Ja sam najviše slušala njihov „srednji“ uradak- Ten New Messages, pa sam došla na svoje sa „We Danced Together“. Puno sam veći fan npr. Franz Ferdinanda ili Klaxonsa, ali i Rakesi su pružili dobrih 50-ak minuta. Publika se taman okupila, pa su mogli malo podići radnu temperaturu za predstojeći Let 3. A kad smo već kod temperature, preporučam za manje masovne koncerte u Tvornici ponijeti nešto za zaogrnuti ili pljosku žestice. Air condition is in town!
Na Let 3 pojavila se preostala publika za solidno popunjavanje prostora, očito zaintrigirana najavama da će na ovom koncertu svirati samo prva dva albuma. Pojavila se banda namazana blatom i započela „Sam u vodi“, stvar koju bi inače ostavljali za kraj koncerata ako bi imali milosti. Odmah je izašao i Prlja omotan u bordo saten, s kolcem ispod njega umjesto ruku. A Mišo Kovač se bezveze umara držeći ruke u toj pozi J. Svirka je bila sirova kako smo i navikli, ali set lista, blato i nedostatak brkova su učinili svoje. Gledali smo Let 3 s pomakom u prošlost, već sam se pomirila s tim da ih neću više gledati u tom izdanju. „Ne trebam te“, „Fuck famiglia“, „Vjeran pas“, svaka slijedeća stvar je dovodila publiku u ekstazu. Shvatila sam da ima još nas kojima nedostaje stari Let 3, a i sam bend se činio iznimno inspiriran. Zato imam osjećaj da će nastaviti u tom stilu, barem simultano sa već poznatim kabare- koncertima. Nadu u to je dao Prlja nagovijestivši da će nastaviti svirke za mali broj ljudi u svom prostoru u Rijeci, o čemu ćemo biti pravovremeno obaviješteni. Izašli su naravno na bis i odsvirali neizostavnu „Izgubljeni“, uz koju je Prlja u roza trikou sa ogledalcima častio publiku s perjem. Konačno od Let 3-a vrhunski audio- vizualni doživljaj, a ne obrnuto.
