Marky Ramone & Michael Graves + Psihomodo Pop @ Boogaloo, Zagreb, 30.11.2008.

Dolazak jednog od trojice bubnjara legendarnih Ramonesa Marky-a Ramona izazvao je veliki interes većinom mlađeg naraštaja što je bio pokazatelj da se glazbeni opus na žalost preminulih Joey-a, Johnny-a i Dee Dee-a uspješno reflektira s generacije na generaciju. Vidjeti ponovo Marky-a u okruženju mladića i djevojaka u crnim majicama s poznatim logom ˝Ramones˝ za mene je bio podsjetnik na euforično uzbuđenje koje je vladalo Zagrebom početkom devedesetih (točnije.1990. i 1994.) kada su Ramonesi gostovali u Domu sportova u punom sastavu, gdje sam srećom i ja bio nazočan.

˝Anarchy In The UK˝ Sex Pistolsa pušten s razglasa, i povici: Hey ho! Let s go! razgaljenih lica bilo je prvo što sam uočio prilikom ulaska u klub. Bacivši pogled na red kupaca: majica, cd-a, te ostalih artikala glavnih protagonista ove večeri zaključio sam da je pozitivna vibra u klubu odavno prisutna i da svi jedva čekaju da koncert počne.

Dok se velika večina zabavljala duž šanka u predvorju kluba, zagrebački punkeri Eksodus otvorili su program svojim agresivnim minimalističkim pristupom. S devet pjesama koje su odsvirali te večeri pokazali su se kao vrlo dobra uvertira. Od pjesama istaknuo bi zanimljivo izvedene obrade ˝I Wanna Be Your Dog˝ grupe Stooges te ˝Vjeran pas˝ koja je neizostavna u koncertnom repertoaru grupe Let-3. Gledajući ih na stage-u oku nije mogao promaći detalj na majici frontmana koji istiće okrenutog Isusa na križu sa nacističkom svastikom u pozadini. Mora se priznati da se je potrudio šokirati onaj dio publike koji su u bibliji prihvatili smisao života. Šokirati javnost, biti iritantan i anarhističan temeljne su odrednice koje su utvrđene davne 1977. koje je istaknuo i ovom prilikom pjevač Eksodus-a kao vjerni sljedbenik punk pokreta.

Uspoređujući nastup Psihomodo pop-a u ulozi predgrupe i glavnih aktera Ramonesa prilikom njihovog prvog gostovanja u Zagrebu, mnogi su imali mišljenje da su Ramonesi giganti rock n rolla, dok je psihićima dodjeljena uloga liliputanaca. Večerašnji koncert bio je puka suprotnost, istaknuvši Gobca i društvo kao glavne zvijezde večeri. Dodatno motivirani prisutnošću bubnjara Ramonesa, benda koji je ipak najviše utjecao na njihovu uspješnu karijeru svoj su koncertni repertoar baziran na uspješnicama: ˝Osjećam se haj, ˝, ˝Pinokio˝, ˝Ja volim samo sebe˝, ˝Ramona˝ prezentirali na najvišem nivou.

Karizmatični Gobac je kao i u većini slučajeva svojim glasom i scenskim nastupom praćen raspoloženom ekipom sa stage-a uspio dovesti atmosferu u klubu do usijanja. Za vrijeme nastupa obratio se mlađahnoj publici istaknuvši obljetnicu u radu i postojanju benda (25 godina), te se sjetio pohvalne kritike samih članova Ramonesa za pjesmu ˝Nebo˝ koju su i ovom prigodom izveli.

Nastup su završili simbolično˝Ramonom˝ prepustivši stage Marky-u i njegovoj okupljenoj ekipi, od koje se očekivalo da će makar uspjeti održati dobar štimung u klubu stvoren zaslugom Gobca i društva, međutim to nije bilo tako.

Nakon početnog ushićenja praćenog povikom Hey ho! Let s go! pojavom legendarnog bubnjara, koncert je od prve stvari ˝Rockaway Beach˝ krenuo putem prosjećnosti. Koliko je apsurdno povlačiti bilo koju paralelu u usporedbi s kvalitetom nastupa Ramonesa tijekom njihove karijere sa Marky-evim blitzkrieg bendom, toliko je apsurdan pristup svakog pojedinog člana Marky-evog benda u vokalno instrumentalnoj interpretaciji.

Iako se od revival bendova ne očekuje nešto spektakularno, nego da samo što vjernije kopiraju izvorne protagoniste, u ovom slučaju Marky-eva družina to nije uspjela. Dok su bubnjarski ritmovi bili jedini podsjetnik na slavne New York-čane, sve ostalo je imalo predznak blijede kopije drugo razrednog revival benda. Za sviranje troakordnih kompozicija ˝Havana Affair˝, ˝Blitzkrieg Bop˝, ˝Judy Is A Punk˝ ili ˝I Dont Wanna Walk Around With You˝, nije potrebno neko sviračko umijeće, puno važnije je uspjeti istaknuti duh pjesme iz kojeg proizlazi kreativnost, što je puno teže ostvariti. Nesporan je bio trud trojca koji je bio ispred Marky-a, međutim gitarist Alex Kane, basistica Clare i ponajviše Michael Graves nemaju onaj osjećaj kojeg su istančali prvorazredni Ramones revival bendovi (poput splitskih Gabba Gabba) dugogodišnjim izvođenjem pjesama iz bogate kolekcije benda. Vjerojatno usredotočeni duhom na akcije svojih matičnih bendova (Alex i Clare su članovi AntiProducta) ovaj koncert kao i sve ostale na turneji održali su formalnim pristupom, što će možda proći kod nekog mladića i djevojke kojem je razlog dolaska na koncert bio izbaciti višak energije iz sebe uz drugoligašku glazbenu pozadinu. Sa sigurnošću mogu zaključiti da bi Psihimodo pop sa kreativnom genijalnošć;u koju posjeduje puno bolje otprašio:

˝The KKK Took My Baby Away˝, ˝Pinhead˝ ili ˝Cretin hop˝.

Večerašnji koncert bio je samo jedan u nizu pokazatelja u kojem se očigledno rasprodaje stara slava i ugled, ali to Marky-a Ramona ne j..., kao što ga ne j... mišljenje mladih obožavatelja koji su ga nakon koncerta strpljivo čekali za autogram kojega je arogantno odbio dati.

Damir