Leb
i sol, makedonski jazz-rock bend, nastupio je u prošle subote 16. studenoga u
zagrebačkom Boogaloou, u sklopu svoje turneje kojom slave skoru polustoljetnu
obljetnicu benda. Koncert je uvodnim govorom otvorio Gordan Penava-Pišta,
poznat kao utemeljitelj Hard Time i organizator niza događanja u zagrebačkom
rock klubu Hard Place. Predstavio ih je vrlo kratko, jer ovim legendama i ne
treba dugo predstavljanje: osnovani su 1976., prije gotovo 50 godina, snimili su
do sada 12 studijskih albuma, izvrtjeli nekoliko postava s redom izvanrednim
glazbenicima, što možemo pratiti na njihovim brojnim live-izdanjima te su svojim
sveukupnim opusom, kao i što piše u najavi ovoga nastupa, dokazali da su „vitalan
primjer uspjelog ugrađivanja elemenata lokalne folk-tradicije u globalni
instrumentalistički vokabular suvremenoga jazz-rocka“. Danas sviraju u
četveročlanoj postavi koju uz dva originalna člana one prve - Bodana Arsovskog
na basu i Kokija Dimuševskog na klavijaurama, čine još i Mihail Parushev (bubnjevi)
te Dimitar Božikov (gitara).
Nakon
Pištinih uvodnih riječi publici se obratio Bodan te rekao da je koncert
zamišljen kao svojevrsno putovanje kroz vrijeme tijekom kojega ćemo vidjeti što
se u tih pedeset godina promijenilo (netko je na to dobacio iz publike: „Samo
smo ostarjeli!“) te najavio da će započeti s „Devetkom“, njihovom prvom pjesmom
s prvog albuma. Već prvi uvodni taktovi Mićine gitare, na koju se naslonio Koki
sa svojom zavrzlamom na klavijaturama i Bodan s čvrstim basom kojega je
podebljavao odlični Parushev, uvjerili su vjernu publiku koja je prilično
temeljito popunila malu dvoranu Boogalooa da će ovo biti jedan izvrstan
koncert. Uslijedila je potom „Marija“ u kojoj je Dmitar demonstrirao vještinu
svoje tapping tehnike na gitari, bend se kvalitetno dinamično stišavao te nam
je Koji podario još jedan fenomenalni solo na klavijaturama. „Marija je bila
jedna lijepa djevojka koja je na kraju poludjela“, pridodao je Bodan duhovito,
a onda su nastavili s nekoliko pjesama s albuma „Ručni rad“. U „Kako ti drago“
Bodan nam je pokazao da je tapping tehnika moguća i na peterožičanom Yamahinom
basu, odsvirao je fantastičan melodijski solo na „Ručnom radu“, te su potom predivnom
obradom tradicionalne „Ajde sonce zajde“ i ritmičkim „Skakavcem“ predstavili i
četvrti album „Beskonačno“. S albuma
„Sledovanje“ iz nekog razloga nisu odsvirali ništa, već su se odmah prebacili
na „Bistru vodu“ s LP-a „Kalabalak“. Naravno da ova pjesma zvuči bitno
drugačije na gitari, jer Božikov ima posve drukčiji stil sviranja od
Stefanovskog i nikada ga nije pokušavao oponašati. No, osnovna melodija i
ozračje „Bistre vode“ su ostali isti, a Bodan je na svom basu upravo
briljantan.
Drugi
dio nastupa posvetili su izvedbama s albuma „I taka nataka (i tako dalje)“
kojega su svojedobno snimili 2008. bez Vlatka Stefanovskog, ali s gostom Dadom
Topićem. S toga su albuma odsvirali pjesme „Galeb“, zatim brzu „Mandarinu“ i
„Leb i igri“ u kojem su najviše do izražaja došli Dmitar i fantastičan Perušev
na bubnjevima koji je odsvirao i jedan višeminutni solo. Koncert je ušao u svoju kulminaciju s pjesmom
„Jovano, Jovanke“ koju je oduševljena publika snimala mobitelima. Posljednja pjesma
službenoga dijela njihova koncerta bila je „Uči me, majko, karaj me“ koju su
Dmitar i Bodan u jednom dijelu i otpjevali u suho uz pratnju bubnja i publike
koja je pljeskala u ritmu. Nakon sat i pol sviranja najavili su kraj, ali su se
vratili na bis te odsvirali „Šar planinu“ i „Kumovu slamu“. S koncertu su
završili nekih desetak minuta prije jedanaest sati, što bi značilo da su
svirali gotovo dva puna sata. „Ostavit ćemo nešto i za drugi put“, rekao nam je
Bodan, zahvalio se publici i poručio „Sjetite se Kulušića!“, aludiravši na onaj
legendarni live album „Akustična trauma“ kojega su snimili davne 1982. godine.
A s njega su nam trebali odsvirati barem „Miris juga“ i „Mile pop Jordanov“. No,
i ovako je „miris juga“ ostao u zraku. I doživljaj jedne izuzetno kvalitetne
svirke koja je posebno oduševila fine šmekere njihovih instrumentala, jer onih
pjesama s vokalima („Kalabalak“, „Čukni vo drvo“, „Nisam tvoj“, „Skoplje“ i
slično) nije bilo. Njih će publika svakako imati priliku čuti na solo
koncertima Vlatka Stefanovskog.
