Prošloga
petka Močvara je ugostila Kalandru, norveški progresivni rock-folk bend uz kojega
u sklopu europske turneje nastupa i Lili Refrain. Zajedno su prisutnima
priuštili sveukupno dva sata izuzetno zanimljive svirke.
Prva
je nastupila Lili Refrain, talijanska folk drone umjetnica,
multiinstrumentalistca koja svoju glazbu stvara uz pomoć loopova uživo, izravno
pred publikom, bez korištenja matrica, računala ili unaprijed snimljenih
pjesama. Nakon prve pjesme pod naslovom „Ichor“ zahvalila je na simpatičnom
hrvatskom („Hvala od srca!“) te rekla da
joj je drago što je ovdje, a potom pojasnila svoju tehniku stvaranja glazbe. Stisne
gumbić, odsvira dionicu koja se snima i ponavlja pa zatim na to slaže ostale
instrumente: udaraljke, synth, vokal, električnu gitaru, a na kraju i prateće
vokale. U pola sata svog atraktivnog
performansa uistinu je fascinirala publiku odsviravši uz spomenutu pjesmu i neke
od ostalih koje izvodi na ovoj turneji („Sangoma“, „Mami Wata“, „Terra 2.0“ i „Travellers“).
Lili Refrain je dinamična, atraktivnog i snažnog vokala, scenski zanimljiva a u
komunikaciji s publikom topla, tako da je svojim nastupom napravila odličan
uvod u ono što će uslijediti.
Nakon
pauze, u ono satnicom najavljeno vrijeme (petnaestak minuta poslije devet),
započeo je koncert Kalandre, alternativne pop senzacije iz Norveške. Ovaj bend
svoj glazbeni izričaj temelji na melankoličnom nordijskom folk gitarskom zvuku
kojega vješto nadopunjuju pokatkad sirovom i oštrom glazbom. Iskusni su jer postoje
već preko trinaest godina, a tijekom vremena pomno su gradili svoj stil i u vlastitom
studiju snimili niz EP-a: „Sell Your Voice“ (2013.), „Onto the Fire / Rest Your Soul (2014.), „Beneath
the Breaking Waves (2017.)“ i LP-a: „The
Line“ (2020.), „Kingdom Two Crowns: Norse Lands“ (2022.). Istovremeno su na
turnejama svirali s bendovima kao što su Leprous, Gĺte, Seigmen, Wardruna i
Eivřr. Četveročlani
su bend kojega uz pjevačicu Katrine Stenbekk čine još gitaristi Jogeir Daae
Maeland i Florian Bernhard Döderlein Winter te bubnjar Oskar Johnsen Rydh.
Zanimljivo je da nemaju basistu, odnosno pri izvedbi koriste snimljene
samplove. Nakon što su izveli svoju prvu pjesmu „I Am“ koju su odsvirali nježno,
onako ambijentalno a gitarist je pri izvedbi gudalom svirao po električnoj gitari,
Katrine je pozdravila publiku i rekla da misli kako nikada do sad nisu bili u
Hrvatskoj. Zahvalili su se svima što smo došli na koncert, a posebno onima koji
su to učinili ponovno. U idućoj pjesmi „The Waiting Game“ zanimljiv je bio
ritam, a treća započela je s efektom na
pedali. Četvrta pjesma „Slow Motion“ najavljena je kao jedna od novih
pjesama. Krenula je profinjenim bubnjanjem bubnjar s batićima timpana pa se na
to nadovezala lagana flojdovska solo gitara. Podulji instrumentalni uvod možda je
bio povezan i s problemom s mikrofonom, a možda je tako i moralo biti. Završnu
melodiju Katrina je odsvirala na Rolandu. Potom je gucnula neki čaj, rekla je
da su već danima na putu i da ako joj pukne glas, morat ćemo živjeti s tim. Ali
njezini strahovi po pitanju vokala nisu se ostvarili. Cijelim nastupom suvereno
je dominira svojim prekrasnim vokalom.
„Naive“
je započela s akustičnom gitarom i majstorski odsviranim neparnim ritmom na bubnju.
Ponovno je do izražaja došao Katrinin glas koji se tako odlično uklapa u težak
ritam i lepršavu melodičnost gitara. Sedma pjesma bila je neki instrumental.
Započela je s činelama i puhaćim instrumentom kojega je svirao Florian. Uključivala
je i zahtjevno popunjavanje bubnjevima te smirivanje ritma. Tijekom izvedbe, gitarist
je odložio puhalo, uzeo gitaru i pjevačica se vratila. Krenula je vrlo
impresivna izvedba pjesme „Borders“, a nakon nje pjesma „Segla“. Pri tome su
gitaristi sjeli na rub pozornice te lagano prebirali po gitarama, Katrina je za
klavijaturama pjevala, a bubnjar je naglašavao
svojim instrumentom ovo skladno višeglasje.
Brzi
ritam pjesme „Virkelighetens Etterklang“ izazvao je prave ovacije. No, euforija
je nastupila tijekom pjesme „Are You Ready“ za vrijeme koje je publika udarala
ritam dlanovima, a dečki su žestoko svirali gitare. Nakon zahvale na pljesku
Katrine je ispričala da bend postoji nešto više od 13 godina te da je to u biti
kao da su u nekoj dugoj vezi. Odsvirali su i „The State of World“ - pjesmu o
miru koji nam je svima stalno potreban. Uz glasan pljesak, čuli su se i povici
„Bravo!“. „Možda znate iduću“, najavila je Katrine i našalila se: „Možda je to jedina
naša pjesma koju znate...“ Bila je to pjesma „Helvegen“ kojega je otpjevala
savršeno s jednim visokim anđeoskim vokalom. Nakon što je publika još jednom
iskazala svoje oduševljenje, Katrine se zahvalia Zagrebu te nabrojala sve tehničare,
vozače i ostale koji su uključeni u turneju. Koncert se bližio kraju, ali Kalandra
je odsvirala još i „Brave New „World“ (pri čemu je publika ponovno pljeskala ritam
dlanovima), a zatim „Bardagin“, pjesmu s odlično strukturiranim ritmom. Katrine
je plesala, izvijala se po pozornici i sve je izgledalo kao jedan prekrasan spoj
nordijskog i orijentalnog. Petnaestak minuta prije jedanaest sati bend se nakon
sat i pol svirke poklonio publici i koncert je završio. Pjesma Radioheada „Everything In Its Right Place“
ispratila nas je zadovoljne kućama. Posjećenost Močvare bila je sasvim solidna
(od prilike 2/3 kluba), a jedino što nam je nedostajalo bilo je ponešto tzv. mercha
(CD-a i majici). Kalandra i Lili Refrain odsvirali su koncert kojega će mnogi
pamtiti.