Eto, napokon je došao i taj dan kad sam i ja stupila nogom u Močvaru. Mali korak za čovjeka, a velik za čovječanstvo, he he he… Iskreno, očekivala sam da će to biti nešto veeeliko s obzirom kako to izgleda izvana, ali sve u svemu sviđa mi se
BALAVI ĆELAVAC RASPAMETIO RIJEČANE
druga večer snimanja live albuma Urban & 4 u klubu “STEREO”
1981. “Azra” je punila zagrebački “Kulušić” sedam noći za redom, snimajući materijale za svoj legendarni “Ravno do dna”. Napuniti klub slične veličine dvije noći za redom sigurno nije posebno značajno postignuće, jer su to činili već mnogi. Stoga nije za iznenaditi što je to uspio i Damir Urban, jedan od najuspjelijih izdanaka riječke glazbene scene, dovoljno emotivan i poetičan da bi bio prihvaćen od širih slušateljskih krugova, a opet dostatno alternativnog izričaja da zadovolji ukuse progresivnije i zahtjevnije publike. Ne radi se, dakle, o nekom posebnom čudu koje bi, samo po sebi, garantiralo posebnu snimku.
Prije par godina „Dogo Argentino“ je trebao svirati u jednom osječkom kafiću i frend i ja smo se zaputili tamo. Nismo ih prije nikada čuli, nismo znali kako zvuče, ali poznajemo pjevača i on nam je rekao da koncert počinje oko 23h. Došli smo nešto prije ponoći, jer kako stvari u Osijeku stoje, koncerti kasne po sat, sat i pol, pa se ni nama nije žurilo. Unutra je bila gužva a iz zvučnika se čuo neki disco-funk, jako ugodno, ljudi su plesali, sreli smo neke frendove i zapričali se. Nakon nekih 10ak minuta netko od nas dvoje je upitao frendove „Dobro, kad počinju ovi sa svirkom?“
Poznati splitski punker Sveto Dalmatinski već tradicionalno svako 5 godina obilježava godišnjice punka u Splitu. Ove godine se obilježavalo 30 godina i kao gosti su prvobitno najavljivani Angelic Upstarts, koji su u zakazani dan imali koncert u Londonu, tako da od toga nije bilo ništa, zatim je par dana prije koncerta inspekcija zatvorila klub tako da je sve bilo propalo, da bi konačno 02.12 klub Kocka ponovo dobio dozvolu za rad i koncert je mogao biti održan.
Sat otkucava ponoć. Barokni grad Varaždin okovan je maglom. Na pustom parkiralištu u centru grada samo jedna metallic siva Toyota Yaris osječke registracije a iz nje dopiru neki čudni šumovi i komešanje…A onda odjednom čuju se glasovi…Jedan ženski i dva muška. O čemu to tako konspirativno pričaju u to gluho doba noći?
Iskreno, bila sam malo iznenađena podatkom da se ovaj event održava u Quo Vadisu, nazovi-klubu u kojem redovito vikendom trešte narodnjaci. Mislim, tamo nastupaju zvijezde tipa Dara Bubamara. Sad se vi pitate tko je Dara Bubamara? Ne znam ni ja....
Jednu stvar odmah da raščistimo, Let3 ne volim previše i ne očekujte hvalospjeve čitajući iduće redove. Očekujte jedan apsolutno pristran i subjektivan opis događa. Možda ne znam što je dobro ali znam što volim. Oni (bar veći dio njihovog opusa) po tom pravilu onda spada pod dobro. No, krenimo redom...
“Čim se Cane pojavio na stageu publika je podivljala. Kratak pozdrav i Antonov rif kao uvod u „Zemljotres“ i doista je i počeo zemljotres. Prvi redovi su eruptirali, ma dovraga, cijela sala je eruptirala!
Dakle, sljedeći koncert u mojoj predbožićnoj akciji „Svaki dan jedna svirka“ bio je nastup Kimika u klubu Papillon na Savi. I ovdje je bila teška borba između njih i koncerta u Močvari gdje su nastupali neki Česi, Chang Ffos i Sizif, novi projekt neuništivog Koce iz Debelog precjednika, ali ipak je pobijedio leptir.
Dakle, kao što smo rekli, prosinac je i vrijeme je darivanja. Kako ja volim samo jednu osobu na svijetu (samoga sebe, naravno), a ostale s manje ili više uspjeha podnosim, odlučio sam voljenu osobu nagraditi s po jednim koncertom svakoga dana (a možda i dva ako bude dobar).
Ne bi čovjek vjerovao, ali ovo je tek drugi put u posljednjih ne znam koliko godina da sam išao u Pulu izvan sezone. Prvi put je to bilo prošle godine u travnju kad je Pivo bilo na turneji, a drugi put evo sad za vikend, da vidim Six Pack u Uljaniku.
Prosinac je oduvijek bio najbolji mjesec za koncerte a ovaj petak je bio posebno dobar. Do posljednjeg trenutka nisam znao kamo otici. Prvo sam mislio skočiti do Labina na Six Pack, pa sam se premišljao da ipak odem na KUD Idijote u Novi Sad, a onda su u igru ušli Let 3 u Zaboku. Na kraju je prijevod u fušu kojeg sam radio odlučio umjesto mene.
Jedna od dobrih stvari života i rada u Zagrebu svakako je ta što svaki bend koji jednom propustite možete očekivati da ćete prije ili kasnije ponovo vidjeti. The Thermals su nastupili na festivalu Žedno uho prošle godine kao predgrupa Mike Wattu i navodno su rasturili. Nakon što su mi svi pričali kako su bili dobri, nije mi bilo druge nego otići u Kset i provjeriti ih.
Kupila sam dva bedža od Gužve u šesnaestercu na promociji albuma u svibnju. Jedan mi je pokupio tadašnji, a drugi sam dala prijateljici. Treći, koji sam nosila na jakni uz The Vandals, dobila sam od bubnjarove djevojke. Dakle, bubnjar po imenu Matak bio je organizator koncerta.
Opširnije
Komentiraj
Prije par godina „Dogo Argentino“ je trebao svirati u jednom osječkom kafiću i frend i ja smo se zaputili tamo. Nismo ih prije nikada čuli, nismo znali kako zvuče, ali poznajemo pjevača i on nam je rekao da koncert počinje oko 23h. Došli smo nešto prije ponoći, jer kako stvari u Osijeku stoje, koncerti kasne po sat, sat i pol, pa se ni nama nije žurilo. Unutra je bila gužva a iz zvučnika se čuo neki disco-funk, jako ugodno, ljudi su plesali, sreli smo neke frendove i zapričali se. Nakon nekih 10ak minuta netko od nas dvoje je upitao frendove „Dobro, kad počinju ovi sa svirkom?“ 
Poznati splitski punker Sveto Dalmatinski već tradicionalno svako 5 godina obilježava godišnjice punka u Splitu. Ove godine se obilježavalo 30 godina i kao gosti su prvobitno najavljivani Angelic Upstarts, koji su u zakazani dan imali koncert u Londonu, tako da od toga nije bilo ništa, zatim je par dana prije koncerta inspekcija zatvorila klub tako da je sve bilo propalo, da bi konačno 02.12 klub Kocka ponovo dobio dozvolu za rad i koncert je mogao biti održan. 
Dakle, sljedeći koncert u mojoj predbožićnoj akciji „Svaki dan jedna svirka“ bio je nastup Kimika u klubu Papillon na Savi. I ovdje je bila teška borba između njih i koncerta u Močvari gdje su nastupali neki Česi, Chang Ffos i Sizif, novi projekt neuništivog Koce iz Debelog precjednika, ali ipak je pobijedio leptir. 
Kupila sam dva bedža od Gužve u šesnaestercu na promociji albuma u svibnju. Jedan mi je pokupio tadašnji, a drugi sam dala prijateljici. Treći, koji sam nosila na jakni uz The Vandals, dobila sam od bubnjarove djevojke. Dakle, bubnjar po imenu Matak bio je organizator koncerta. 
65daysofstatic, Sleepmakeswaves @ Močvara, Zagreb, 11.10.2013.
