Invert, Invert EP (samizdat)

Nazove ti mene neki dan urednica i kaže da pogledam u poštanski sandučić jer mi je neki bend navodno nešto poslao. OK, otvorim ja sandučić, prođem rukom kroz paučinu, reklame i račune pobacam u obližnji koš za smeće kad ono, vidi stvarno: stigla mala žuta omotnica. Otvorim ju, a u njoj cd na kome piše samo Invert. Wtf?

Onda se sjetim da me bend tog imena nedavno addirao kao frienda na MySpaceu, na što više ni ne obraćam pozornost jer toliko ih ima da sad samo automatski apruvam ljude. Ali, opet mi neki crv nije dao mira jer znam da mi je ime poznato. I sjetim se kompilacije „Strašni Riječani“ koju sam recenzirao prije 4-5 mjeseci i voila; evo ih, tu su! Evo što sam tada napisao za Invert:

„Od ostalih izvođača valja istaknuti Invert koji sviraju brz i melodičan punk rock te čije su stvari „Nothing To Lose“ i „Something Is Wrong“ nekako najbliže onom zvuku koji ja osobno preferiram. Uz OPP meni najdraži bend na ovoj kompilaciji.“

Dakle, eto nam i EP ovog mladog kvarteta iz Crikvenice koji je u pet godina postojanja već snimio dosta materijala, uključujući i demo album „Red Light District“ koji se nije proširio dalje od kruga njihovih prijatelja i rodbine. EP ima sedam pjesama, s time što su meni ukazali posebnu čast pa su mi nadodali i one dvije pjesme s kompilacije (uzaludan trud, ali hvala u svakom slučaju).

Dakle, ono što sam napisao tada vrijedi i za ovaj EP: brz, energičan, melodičan punk rock s izrazitim američkim utjecajima (All, Descendents i slična bratija, o Green Day da i ne govorim), melodije za izvoz u nesvrstane zeemlje, woowoowoow back vokala k'o u priči, dakle, sve ono što ja kao priznata plačipička volim. Uvodna, „Hot Chocolate“ je hit s velikim h, a ne zaostaju ni „Steve The Undertaker“ ili odlična laganica „Poison“.

Invert se u nekim pjesmama pokušavaju odmaknuti od svog uobičajenog stila, ali rezultati nisu uvijek uspješni: druga laganica na EP-ju, „My Friend“ svojim izmjenama laganijih i žešćih pasaža opasno zadire na nu-metal teritorij Stainda i sličnih užasa, ali je zato posljednja „Madness Day“ zajebantska ska veselica u stilu Mighty Mighty Bosstones, neka vrsta punk rock posvete bendu iz naziva. Imaju jako dobrog bubnjara, ako se na cd-u čuje da lomi bubnjeve ko moja nećakinja domaćica kekse, pitam se kakav je tek uživo…

Jedina ozbiljnija zamjerka odnosi se na tekstove koji su prebanalni i prenaivni, čak i za ovaj glazbeni žanr. Uglavnom ljubavne tematike, sadrže puno repetitivnosti o vremenu koje prolazi, dušama koje su usamljene, stvarima koje je lik trebao znati itd itd. „My Friend“ je pokušaj odmaka od te tekstovne matrice, napisan kao pismo prijatelju poslano s drugog svijeta, iako mislim da su stihovi poput „I took an extra dose/ I'm walking with the ghosts“ preočiti i prešablonizirani. Neke stvari nije potrebno crtati, ponekad ih je bolje samo nagovijestiti...

Invert su ugodno iznenađenje u smislu da su energični i svježi, iako ne previše originalni. Nadam se da ću ih kroz par dana imati priliku vidjeti uživo u Boogaloou na natjecanju demo bendova pa ocijeniti kakvi su in vivo.

Ako volite Kaliforniju, ovo je bend koji će vam se dopasti. Ako ste pak ortodoksni, pravovjerni punker, od ovoga ćete pobjeći k'o grof Drakula od svete vodice. Ali, jebeš ortodoksne punkere, postoji (bar) jedan metroseksualac kome se ova glazba sviđa. A i to nekog vraga znači.

Invertirani Hadžo

(Poslušajte pjesmu „Nothing To Lose“ u našoj multimedija sekciji.)