Interview sa Melitom Sabljo

Interview sa Melitom Sabljo

Mlada kantautorica Melita Sabljo se s glazbom ozbiljnije počela baviti u 17. godini kada sjeda za bubanj. On je do danas ostao njen prvi instrument i najveća ljubav, a na njemu je i skupila najviÅ¡e iskustva na stageu, svirajući u raznim bendovima (Perro Fatal - danaÅ¡nji Žen, Spina, Bebe na Vole, Essai..).

Gitaru je uzela u ruke neÅ¡to kasnije, prije tri godine i nakon početne borbe, vrlo brzo ju prihvatila kao drugu ljubav među instrumentima. Prije dvije godine odlučila je glazbi dodati i tekstove od kojih su mnogi preuzeti iz njezine poezije koju piÅ¡e desetak godina.

Intervju je rađen u Melitinom stanu u povodu kompletiranja njenog prvog albuma na kojem surađuje sa Adamom Semijalcem iz “Bebe na vole”.

Zašto si izašla iz forme benda i zašto joj se sada želiš vratiti?
U bendovima u kojima sam bila naÅ¡la sam ljude s kojima sam mogla raditi, ali nakon nekog vremena su se izdogađale stvari koje viÅ¡e nisam mogla podnijeti i otiÅ¡la sam. Između ostalog sam shvatila da se moram posvetiti sebi i svojoj muzici ili ću uvijek biti na tisuću strana. Stalno sam bila u bendovima gdje sam svirala nečiju muziku, a sad želim da to bude obrnuto.

Kog bi željela vidjeti u svom bendu?
Željela bi ljude koji su spremni dolaziti na probe, koji vole svirati… Naglasila bi da tražim bend, pa ako se nekome svidi Å¡to radim može mi se javiti na (www.myspace.com/melitasabljo).

MisliÅ¡ li da je svim tim ljudima koje ćeÅ¡ upoznati cool Å¡to čitaÅ¡ lyricse s papira? Barem je tak bilo u Rockmarku.
Nije da čitam. Ne znam ih (smijeh). Kad sam na svirci, onda se ponekad ‘’izgubim’’ i odlutaju mi misli skupa sa muzikom, pa moram Å¡kicnuti u tekst. I imam neke pjesme koje joÅ¡ nisam skroz tekstualno usvojila.

Smatraš li ime Sabljarke prikladnom za taj bend?
Jedino Å¡to mi je u trenutku kad sam odlučila izvoditi svoju muziku palo na pamet je ime i prezime. Sabljarke mi zvuči Thompsonovski. Ha-ha. Ma kad bude bend u igri, zajedno ćemo odlučivati o imenu.

Å to smatraÅ¡ najbitnijim kod solo autora (tekst, sviranje ili glas) i s čime si od toga najzadovoljnija kod sebe?
PiÅ¡em na hrvatskom jer mi je prirodnije i piÅ¡em poeziju nekih 8-9 godina. Na početku sam znala spajati stare pjesme u jednu, ali sam shvatila da to nema smisla tako da sam napisala nove pjesme kad sam smiÅ¡ljala melodiju. I mislim da je sve bitno kod solo autora i bendova općenito. Tekst, sviranje, glas, aranžmani…

ZaÅ¡to ne čitaÅ¡ svoju poeziju između stvari?
Nisam nikad razmiÅ¡ljala o tome. Veliki korak mi je bio prijelaz sa bubnja na gitaru. Ipak sam osam godina svirala kao bubnjarka sa raznim bendovima i naučila sam tako komunicirati sa publikom. Bilo bi najbolje da izdam zbirku poezije, ali ima vremena za to.

Ali pjesme su ti isto takvog karaktera, zar ne?
Jesu, ali je čitanje poezije drukčija forma izražavanja od bavljenja muzikom. U zadnje vrijeme se pokuÅ¡avam dotaknuti i drugih tema osim ljubavi, patnje, ljubomore tako da mislim da idem korak prema naprijed i to me veseli, jer duže vremena želim pisati i o nekim drugim stvarima koje me muče. Svejedno mi nikad nisu iÅ¡li nekakvi veseli stihovi.

Sa Adamom Semijalcem iz „Gloft“ i „Bebe na vole“ surađujeÅ¡ već duže vrijeme. Å to je drugačije u vaÅ¡oj suradnji sada u odnosu na početak?
Gloft sam spazila na varaždinskoj televiziji jaaako davno i tada sam se javila Adamu, odgovorio mi je i počeli smo pomalo svirati. U vrijeme kad smo se nalazili je počinjao djelovati kao Bebe Na Vole. I tek sam ga ove godine pitala bi li mi bio voljan pomoći oko snimanja mog albuma. Pristao je i pomogao mi je oko aranžmana u većini mojih pjesama. Dosta je otvoren Å¡to se tiče glazbe tako da su neke moje pjesme ispale i bolje nego Å¡to sam očekivala.

Imala si i nastup u Berlinu? Kako je to prošlo s obzirom da su ti tekstovi na hrvatskom?
Imala sam samo jednu pravu svirku, a inače sam iÅ¡la po open stagevima. Nedjelje su mi bile najljepÅ¡e, jer sam svirala u bircu Madame Claude u kojem se svira svake nedjelje. Čini mi se da ljudi vani imaju veću kulturu sluÅ¡anja i kad sam svirala, osjećala sam se kao da sam u svojoj dnevnoj sobi. Jezik također nije bio problem makar me toga bilo pomalo strah, jer nisam znala kako će ga prihvatiti. Nakon svirki su mi prilazili ljudi i pitali da im prevedem neke rečenice (koliko su mogli zapamtiti hrvatski, ha-ha).

http://www.myspace.com/melitasabljo

Dario Bukovski