Mala ali pomno odabrana osječko-vinkovačka ekipa prijatelja i fanova HP-a u sastavu: dva metroseksualca (Biro i ja) te dama bez kamelija (Goga) odlučila je otići na njihov koncert u Krapini. Iako je plan bio krenuti ranije, oko 5 ili 6, te po dolasku u Krapinu upoznati se malo s tim pitoresknim mjestašcem, ja sam se duže od planiranog zadržao u gudurama Gorskog kotara u društvu Leice i Tihice (he he he, pusa cure), tako da smo tek kad je pao mrak napustili Zagreb i u Krapinu stigli oko devetke. Čim smo se spustili do glavnog trga gdje je bila postavljena bina vidjeli smo bend u punoj ratnoj opremi te smo se pozdravili, malo pročavrljali, ali nije bilo puno vremena za to jer je sijedi agent tajne sile u dugom sivom mantilu upravo na pozornici najavljivao bend. Onda smo se svi porazmještali na strateška mjesta: bend na pozornicu, Siniša i ja ispred pozornice s kamerom i fotoaparatom, a Biro i Goga su odabrali logistički mudru lokaciju, malo dalje od prvih redova, ali opet dovoljno blizu da se sve vidi i čuje, te blizu šanka s cugom. To je iskustvo osoba koje često idu na koncerte.
Zvuk je bio jako dobar, bolji od onoga na Krku, jer je Klokan opet bio u igri, bina velika i dobro osvjetljena. Set lista se dosta razlikovala od one u Malinskoj. Ovoga puta najveći dio publike činile su mlade, fino odjevene curice (mmmmmm), čiji je krajnji domet poznavanja opusa benda očito bio Šamar, tako da je bend prilagodio svoju set listu i vratio neke stvari koje nisu svirali na Krku (Jednim osmijehom, Zimmer Frei, Par pitanja, Roštilj...). Naravno da su odsvirali i Sarmu i naravno da su je opet posvetili meni, što ću imati na umu kada budem radio recenziju novog albuma, he he he. Bile su tu i nove stvari: Biološki sat i Kaži stari šta nam fali, ali pravi dragulj uslijedio je na samom kraju koncerta kada je bend odsvirao treću novu stvar, koju još nikada nisu izveli uživo, pjesmu pod radnim naslovom Planeta. Rijetko kad me prođu trnci, pogotovo na koncertu benda kojeg sam gledao mali milijun puta, ali ovoga puta se upravo to dogodilo: Planeta je prekrasna balada, dirljivog teksta, s vrlo izraženom Edgeovskom gitarom (iz razdoblja circa New Years Day) čija rastrzanost savršeno naglašava i potcrtava dramatičnost pjesme. I taman kad pomisliš da je došao kraj, ulijeće Deda s najboljom imitacijom klasičnog Coldplay klavirskog rifa koju sam čuo u dugo vremena, a onda kreće doboš, pa se cijeli bend uključuje na finalu pjesme kad se doslovno otvaraju vrata pakla, i na tom zvučnom krešendu Mile pjeva „Ljubavi moja draga, s koje si planete/Dopusti da pored tebe opet budem dijete“. Prekrasna, prejebena stvar, i ako je ekipa ne usere u studiju, ovo će biti jedna od najboljih stvari koju je HP ikada napravilo. A ja se ne razbacujem olako takvim izjavama.
Koncert je završio bez Šamara i Fur Immer Punk, na čemu sam im također zahvalan do groba, te smo nakon obligatornog slikanja obožavateljica s Miletom i davanja autograma Biro, Goga i ja pokupili „manje bitan“ dio benda (pjevača i trubača) te ih odvukli do obližnje birtije gdje nam se uskoro priključio i ostatak ekipe i pivo je poteklo u potocima. Nažalost, moralo se ići brzo natrag jer Biro se vraćao za Osijek a Goga i ja smo rano ujutro letjeli za zemlju Dembeliju, tj. Albaniju (odakle ovo i pišem, uostalom), tako da smo pojačani Subom krenuli natrag za Zagreb.
And thats all folks. Koncert je naravno ispunio naša očekivanja, ali ono na što moram upozoriti je činjenica da je toliko ljudi (s foruma i šire) planiralo doći na koncert a na kraju je knjiga spala na tri slova, iako smo i Biro i ja nudili i prijevoz i sve. To posebno vrijedi za ekipu iz Zagreba, jer ako njemu nije bio problem doći čak iz Osijeka a meni nije bio problem vozikati se cijeli dan po Gorskom kotaru i još voziti do Krapine i natrag, koji je vaš fuckin izgovor?