Handsome Furs @ KSET, Zagreb, 21.04.2009.

The White Stripes, The Kills, riječki Klaus, pop-u sklon The Ting Tings samo su neki od bendova koji su me u posljednjih pet godina oduševljavali svojom pojavom i minimalističkim glazbenim pristupom. Poveznicu ovih bendova čine dueti od dva člana (žensko-muški), koji sami komponiraju i pjevaju svoje pjesme, te bez pomoči drugih glazbenika sviraju sve instrumente, bilo da se radi o studijskom snimanju ili nastupima u živo, čime na najbolji način ističu sav svoj talent i kreativnost. U to društvo svrstao bi i kanadski Handsome Furs (ipak ne kao istaknute face), koji je po drugi put došao u Zagreb (klub Kset).

Popunjavanje kluba promatrao sam s laganim podsmjehom, jer mi je prizor stage-a na kojem je smještena: jedna gitara, mala ritam mašina i stalak sa mikrofonom izgledao kao da je neko od zaposlenika kluba to pospremio do kraja radnog vremena, a ne oprema s kojom će raspolagati zvijezde večeri. Budući da mi je prostor iz minute u minutu bio sve skučeniji, u kojem sam osjetio i lagano guranje, odlučio sam se za akciju zauzimanja što bolje pozicije sa zaključkom da za nastup Alexei Perry i Dana Boeckner-a (supružnici) vlada veliki interes. Oko 22 sata ugodnu spiku sa glavešinama kluba kod šanka , prekinuli su dolaskom na stage, i dok je Dan uključivao svog Fender-a, Alexei je skinula čizme i bosonoga zauzela stav za komandnom pločom ritam mašine spremna za akciju. Prvih dvadesetak minuta koncerta u kojima su među ostalim izvedene i: "Legal Tender", "Evangeline" i "I'm Confused", dale su ugodno iznenađenje u saznanju da Handsome Furs pune žešće zvuče u živo nego na studijskim albumima: Plague Park i Face Control, kojima je bar po meni falila bar poneka stvar bržeg ritma. U stvaranju zagrijane atmosfere koja vladala među okupljenima koji zbijeni poput sardina nisu imali prostora za bilo kakvu kretnju, osim pjesama, dodatno je pridonjela uzbudljiva scenska aktivnost u kojoj je Mrs. Boeckner uspješno prezentirao divlju stranu benda: bacajući se i valjajući po podu stage-a. Na žalost u nekim stvarima je pretjero, jer zbog odbacivanja stalka s mikrofonom na "Nyet Spasiba" ostali smo uskračeni za zvuk gitare, budući da je rukom držao mikrofon i pjevao. S druge strane Miss Perry onako bosonoga s do pola otkopčanim dekolteom zračila je sexipilnošću uz ritmove koje je sama programirala na ritam mašini. Nastavak nije donio nikakvu bitnu promjenu u pristupu, jer pjesme između kojih su bile: "Handsome Furs Hate This City" i "Dead-Rural" vokalno i instrumentalno nisu odudarale od energične koncepcije predhodnih, što je publika zadovoljno upijala. Ono što mi je malo smetalo tijekom nastupa bilo je pretjerano zahvaljivanje od srca na kraju gotovo svake stvari gdje se osječala fasciniranost vjerovatno mnogobrojnim gledateljstvom, kao da nikad nisu svirali pred tolikim okruženjem, u što čisto sumnjam.

Daljni tijek donio je lagano razočarajući finish. Za vrijeme izvedbe "Sing! Captain" vjerujem nikome u klubu, osim zvijezdama večeri nije bilo ni na kraj pameti da će ta pjesma označiti završetak koncerta, budući da je od pojave Handsome Furs-a na stage-u do završne pjesme prošlo samo šestdesetak minuta. Odlazak supružnika pratili smo s nevjericom, pogledavajući na satove i klimajući glavama.

I šta reči na kraju osim "Bilo je kratko – ali slatko".

Damir