Iskreno, ne znam kako početi i pisati ovu recenziju jer ovdje nije riječ samo o još jednom koncertu kojeg sam odgledao u ZG, otfotkao, načrčkao par bezvezarija, stavio to sve gore i pretvarao se da sam „pravi novinar“. Ne, ovdje je koncert GTŽ-a bio samo povod da mala osječko-novosadska ekipa ode na vikend u nekadašnju metropolu SFRJ i razvali se do neba i natrag. Tako da je glupo početi tekst s „Došli smo pred SKC u 19 h…“. Vraga, naš put je počeo mnogo, mnogo ranije.
Počeo je odlaskom iz Osijeka mene i mladog kolege s punkrockos stranice za Novi Sad, obžderavanjem domaćom kobajom i šunkom kod Zlatka, menedžera Atheist Rapa, okupljanjem druge dvojice Novosađana, opskrbljivanjem zavidnim količinama alkoholnih i bezalkoholnih napitaka te odlaskom za BG. (Meni je ovo treći posjet Beogradu u posljednja tri mjeseca i iako i dalje mislim da je grad prljav, arhitektonski ružan i preogroman, priznajem da mi se lagano počinje uvlačiti pod kožu). Zahvaljujući pouzdanom vodiču bez problema smo našli SKC, parkirali metromobil u najbližoj garaži i otišli, a gdje drugdje, nego na oblokavanje u pub Optimist gdje nam se nakon jedne runde piva pridružila i vesela ekipa iz GTŽ-a koja je tek stigla sa sinoćnje svirke u Pančevu pa se opijanje nastavilo. Povratak u SKC i susret s veselom ekipom iz prijateljskog sajta ispred dragstora i našim domaćinom Hogarom s kojima smo otišli do obližnjeg restorana Zona Zamfirova gdje smo potamanili sve domaće životinje koje su imali na meniju, a potom se vratili do birtije Polet preko puta SKC-a gdje se GTŽ pripremao za svirku. Ločući, naravno, zar ste sumnjali?
Negdje iza cenera vraćamo se u SKC jer kao savjesni webzinaši ne želimo propustiti niti jedan bend. Srećemo i organizatora cijelog hepeninga, Johnnyja iz benda High Stakes, koji nas je počastio bespla upadom na čemu smo mu zahvalni. Inače, lik je beogradska verzija mene, dakle metroseksualac, s tim da kod Beograđana taj metro stil naizgled funkcionira bez napora: oni se ne trude biti metro, oni JESU metro, za razliku od mene čobana iz ruralnih područja koji se to uporno trudim biti. No, dok smo mi tako uspoređivali okvire za naočale i hvalili se brendovima koje nosimo (Zara, Calvin Klein, Benetton), nešto se počelo događati na stageu na koji su izišli The Group, bend koji je nastupio i večer prije u Pančevu. Dakle, the Group su predgrupa Grupi. You get it? Ne znam kakvi su bili prethodnu večer, ali me se sinoć nisu nimalo dojmili: street HC punk s dva vokala koji su se trudili, ali meni je to bilo naporno i neprepoznatljivo. Bed je bio i što je SKC tada još zjapio prazan pa su zapravo svirali nama i još petorici ljudi. Moj osječki friend je to opisao kao ljuti punk i ima tu nešto: podsjeća me na čobanac koji malo previše zaljutiš pa od ljutoće ne osjećaš ništa u ustima. Stoga smo njihov nastup prekinuli kuliranjem na merch štandu.
Nakon njih došli su Basement Locks, Beograđani koji praše garage post-punk u stilu The Hivesa. Zamislite recimo Death Disco s punk oštricom ubrzane na 45 okretaja. Dakle, brzo i melodično, s jako dobrim vokalom, ali premonotono za mene. Mjuza je OK, ali ono što mi je kod njih smetalo je grozan scenski nastup: doimali su se statičnijima od stalaka za mikrofon. Ovo je glazba koja bi trebala razmrdati ljude, no gledanje BL-a bilo je poput gledanja pogrebne povorke. Zato smo se ponovo uputili ka šanku i čekali da izađu „zvijezde“. Čekali smo i da se klub popuni, prvenstveno ribama, no to nismo dočekali. Bilo je brat bratu jedva stotinjak duša, jako malo za tako velik grad i zanimljiv line-up…Nešto je pošlo po zlu, ali nitko nije znao ni što ni kako. Od tih stotinjak glava 90% činile su jajare. I mi i moj fotoaparat bili smo jako, jako razočarani.
GTŽ je izašao na stage negdje oko ponoći. SKC je i dalje zjapio prazan, no osječke veseljake to nije previše zamaralo. Svoj premijerni nastup u Begešu odradili su sjajno: Biro je za ovu priliku posudio gitaru od Dullesa iz Atheista i to se osjetilo u zvuku: bio je puniji i kompaktniji, derao je baš u glavu, onako kako i treba. Osim stvari sa svog prvog albuma, GTŽ je odsvirao i svoje dvije najnovije stvari koje će se uskoro pojaviti na tržištu u obliku singla, i ono što me je ugodno iznenadilo bila je ona mala skupina navijača koja je radila džumbus ispred bine, a bogami i na bini: njih dvadesetak je napravilo neviđenu šutku: to se bacalo i skakalo od početka do kraja svirke, bez prestanka. Baru su nekoliko puta ištekali svojim stage divingom, a jedan je momak promašio ekipu i poljubio pod, no to ga nije smetalo da se ustane i skoči ponovo. Tako ludu reakciju publike nisam vidio nigdje u Hrvatskoj: to se ne može opisati drugačije nego fanatizmom. Šteta stvarno što nije došlo više ljudi, ali za prvi nastup bilo je sasvim solidno i vjerujem da će GTŽ samo rasti u susjednoj državi.
I onda izlaze Tea Break koji su imali tešku zadaću nastupiti poslije GTŽ-a i što se dogodilo? Razvalili su! Meni je ovo bio prvi susret s dotičnim bendom i nisam znao što očekivati, ali oduvali su me. Melodični hc punk koji uživo dosta vuče na našeg Precjednika (ovako bi DP danas možda zvučali da je Koca počeo slušati emo umjesto metala, recimo), ali sjajno odsviran, s izvrsnom vokalnom međuigrom dvojice gitarista. Svirali su stvari sa svog debi albuma „False Reality“ kojeg sam dobio nakon koncerta i obećao sam sam sebi da ću ga čim prije preslušati, plus obradu „Screamagera“ od Therapy? na kraju svirke. Naravno da ništa ne može doseći original, ali mene Therapy? uvijek zakucaju za pod. A to su učinili i Tea Break. Jedino mi je žao što je ista ona publika koja je onako đipala na GTŽ sad sjedila sa strane i ko fol kulirala, tako da su TB nastupali pred nas desetak ljudi, ali evo, od sad pa nadalje imaju bar dvojicu novih fanova u Hrvatskoj.
I to je bio kraj svirke, ali nikako ne i kraj druženja. U gradu kao što je Beograd, koji živi 24 sata na dan, nema šanse da odeš spavati u tri ujutro (osim ako to baš ne želiš), tako da se ekipa čoporativno uputila prema restoranu Žuta greda gdje je slijedilo unakazivanje u Karađorđevim šniclama, pohovanim kačkavaljima i puretini na žaru. O alkoholu koji se tom prilikom popio neću trošiti ni riječi, dovoljno je reći da se tamo komotno mogao napraviti još jedan pritok kanala Dunav-Tisa-Dunav. Negdje oko pola pet ipak smo shvatili da treba ostaviti nešto snage i za sutrašnje bauljanje po BG-u, pa je nas troje napustilo veselu družinu koja je tek oko šest krenula prema Osijeku. Organizator ih je, totalka mortusiran, naravno uputio u krivom smjeru, no nekako su se snašli.
Neću vas gnjaviti time što smo radili u nedjelju, jer već sam bio preopširan, ali ću reći kako je ovo bio jako, jako dobar vikend u Begešu. Najveći mi je bed činjenica što na svirci nije bilo komada, tako da sljedeći put moramo ukomponirati u naš posjet BG-u i odlazak u neki cajka klub jer nije u redu napraviti toliki put i otići suvog kurca. Ali, what the hell, nas četvorica smo ionako došli zbog druženja i zajebancije, tako da je s te strane cilj ostvaren, pa i premašen. Sad se nešto ložim na Bambi Molesterse 16. 2. i naravno Maidene 14. 3. BG i ja ćemo se često viđati ove godine, to je sigurno.
The Group nemaju 2 pevaca!!!Onaj masni je pevac,a onaj drugi neki coban-budala!Trebao si da dodjes prethodno vece u Pancevo itd...Ajd zdravo,svi na polje,svi na fudbal da trenirate..........
Hadž01. veljača 2007. 19:20:38
U zadnjih 4 godine sam ga puno obišao tako da više ne moram, mogu doći u halu i napit se ko guzica.
Hadžo01. veljača 2007. 16:08:32
Molim da se obrati pozornost na to da sam ja u tesktu izražavao svoje mišljenje, a ono je da je BG ružan grad. To nije "netočnost" nego osobni doživljaj s kojim se netko može složiti a netko ne. A da je prljav, to mogu posvjedočiti oni koji su doista i prošetali njime, umjesto nekih koji su došli do hale, odsvirali koncert, napili se ko guzice i pozaspali na putu kući, he he he...
alex01. veljača 2007. 15:29:34
Mda, kod BG-a mi se recimo posebno sviđa taj položaj na dvije velike rijeke... Što nažalost nije slučaj sa ZG-om, kod kojeg Sava izgleda kao malo veći kanal (otprilike kao Vuka kod Nuštra... ;-) Po tom je pitanju, upravo Osijek u Hrvatskoj najljepši grad NA rijeci (a ne "zemljopisno_blizu_rijeke_ali_ju_arhitektonski_ne_dotiče"...
iliti "wannabe_grad_na_rijeci"... ;-)
Hadž01. veljača 2007. 14:33:30
naravno, bambix, da ne mislim na blokove. čisto sam se referirao na hadžinu netočnost da je grad arhitektonski u kurcu i da je toliko prljav, jer nije. skadarlija razbija, grad užurbano postaje jeben do jaja i again, ljepši je od zg. o živosti da ne govorim, zg je uspavana baba naspram bg.
aleks01. veljača 2007. 13:48:32
ah, moja malenkost je unijela donji post, da se zna...
nepotpisani01. veljača 2007. 13:48:03
"Optimist" i "Zona Zamfirova"? Ha-ha, moram odati priznanje ovakvim nazivima jednog birca i restorana. :-)))
No, nešto tu ne štima: Hadžo + cuga (alkoholna, dakako)?!? :-O
Zar sam prespavao početak Novog Svjetskog Poretka? :-D
bambi30. siječanj 2007. 16:46:12
yeah right, pogotovo oni blokovi u novom beogradu i gomile smeća po ulicama.. predivno nešto :)
Biro30. siječanj 2007. 12:52:18
Ibica je srce Srbije! :)
Hadž30. siječanj 2007. 12:20:01
grad je ljepši od ZG, tu nema dileme, a još ima i dušu što je rijetko za prevelike gradove...