Gastro patrola, Gladne oči, Cvjetna cesta 13

Gladne oči, restoran smjeÅ¡ten preko puta studentskog doma na Cvjetnom naselju (inače postoji i drugi restoran istog imena u Sesvetama), svoj je dobar glas zaslužio specijalitetima s roÅ¡tilja. Tako se prosto proÅ¡irena groupie ekipa konačno naÅ¡la da zabilježi joÅ¡ jedan rez na svojim uvijek gladnim želucima.

Na ulazu u Gladne oči dočekuje vas onaj dobro poznati miris pravog roÅ¡tilja, miris od kojega sline cure, diÅ¡ni putevi se čiste, a želudac lagano počinje cviliti u iÅ¡čekivanju... Sam prostor je jako lijepo uređen (nedavno i dodatno preuređen), posvećeno je pažnje i detaljima i urednosti, a konobari su nadasve ljubazni, uslužni i duhoviti. NaÅ¡ je recimo na narudžbu: „mineralna bez limuna“ kao iz topa odgovorio: „kratki smo s limunom, jel može bez naranče?“. I joÅ¡ nebrojeno sličnih duhovitih primjedbi tijekom cijelog naÅ¡eg boravka tamo. Odlično! Prava mala Å¡kola konobarenja.

I nakon tog ugodnog dočeka i ambijenta, vrijeme je da se baci oko i na meni. A tamo...sve blagodati naÅ¡ih mesnatih životinjskih prijatelja pripremljenih na roÅ¡tilju da nam ispune gladne želuce. Cijene nisu velike, ali ni specijalno niske. Taman kako i treba. Pa se tako tu mogu naći vjeÅ¡alice, pljeskavice (s kajmakom i bez, ljute i joÅ¡ kojekakve), ćevapi, filei, ražnjići pa čak i neÅ¡to Å¡to se zove cvjetna ruža, Å¡to neodoljivo podsjeća na jedan drugi kultni roÅ¡tillj u gradu (po meni i najbolji). U ponudi ima i zapečenoga graha, raznoraznih salata, a petkom se mogu naručiti čak i pržene lignje. Od pića, velik izbor piva, onih manje i viÅ¡e kvalitetnih...nažalost niÅ¡ta točeno, ali i fina ponuda buteljiranih vina iz svih krajeva naÅ¡e zemlje. I na sreću, pravo dobra domaća rakija. Ja sam strusio jednu bisku, i sjajna je bila. E da jedina mana, koju je samo jedan nazočni oÅ¡tro naveo je da nema Coca Cole, nego samo Pepsi, pa je pio mineralnu...Bez naranče. Ne znam meni to nekako nije smetalo.

Narudžba je uključivala nekoliko ruža (za muÅ¡ki dio stola), ražnjiće, file, lignje i krumpire (ženski dio, ali to bi znali i bez da sam napisao), te nekoliko vrsta salata, zapečeni grah i povrće sa žara (koje osobno obožavam). Plus nekoliko domaćih lepinja. Komentari su uglavnom bili zadovoljavajući (osim gundžanja zbog cole), s tim da se većina slagala da je mesetina sama po sebi u kultnom Labusu ipak bolja. No to uopće ne znači da je ovo mjesto za baciti, čak dapače.

Ruža je poprilično velik komad sjajnog mljevenog mesa, punjenog kajmakom, i joÅ¡ s kajmakom na vrhu, te sve to skupa posuto s pristojnom količinom crvene mljevene paprike...mljac. To na kraju bude možda malo previÅ¡e masno sve skupa, ali to je već pitanje ukusa...meni je izvrsno legla. Zapečeni grah bi mogao biti malo pikantniji, i jedina moja zamjerka uz zapečeni grah ide na povrće sa žara, koje je bilo puno ulja Å¡to je sasvim nepotrebno i kvari mu cjelokupni, inače odličan dojam. Lepinje su isto tako jako dobre. Porcije su onako pravo domaći obilne (no nemojte misliti da ih nismo s lakoćom uniÅ¡tili), tako da sam se na kraju uspio ogrebati i za komad tuđeg pilećeg filea sa žara, koji mi je taman legao kao za desert. A neki su isprobali i pravi desert i posvjedočili o tome kako su palačinke s čokoladom nadasve dobre.

I na kraju Å¡to reći nego da je lijepo imati joÅ¡ jedno mjesto gdje se može pojesti dobra mesetina sa roÅ¡tilja. Kako je neizbježna bila usporedba s „referencom za sve roÅ¡tilje u ovom gradu“ tako ja mogu samo zaključiti da ovo mjesto po tome nije dostiglo tu referencu, kao Å¡to nije ni jedno drugo koje sam dosad probao (ako netko zna gdje bi groupie ekipa trebala zabosti svoje kljunove da bi naÅ¡la neÅ¡to dostojno najboljega, neka nam se javi) nije to dostiglo. Ali ovo mjesto je lijepo i uredno uređeno, nije zadimljeno (nitko nije puÅ¡io dok smo bili), toplo i konobari su nadasve uslužni i ugodni. Meni su sve te karakteristike itekako bitne, tako da mi neÅ¡to loÅ¡iji okusi (ali joÅ¡ uvijek jako jako dobri, da ne bi bilo zabune) sasvim padaju u drugi plan. Jer iskreno viÅ¡e mi se želudac diže od te potpune nekulture puÅ¡enja po mjestima gdje se jede i gdje pola okusa kojeg bih trebao doživjeti i osjetiti na nepcu i u nosu... Jednostavno odu u dim bezobzirnih puÅ¡ača. Ovdje sam bio par puta, i to joÅ¡ nisam doživio.

Edo, promesni i antipuÅ¡ački mesožder