Erotic Biljan & His Heretics, Supersticky (Dancing Bear, 2007.)

Pretpostavimo da ste proteklih nekoliko godina živjeli ispod staklenog zvona i sad vas izvuku van i u ruke vam tutnu album gore navedenog benda za koga nikad niste čuli. Što ćete pomisliti?

Prejebeno ime! To je vjerojatno prvo što ćete zapaziti.

Drugo što ćete zapaziti (osim ako niste seksom opsjednuti manijaci poput mene, u kom slučaju će ovo vjerojatno biti prva stvar) je atraktivan omot s dugonogom ribom u crvenim kožnim hot panties, halterima i visokim potpeticama kako raskrečenih nogu sjedi na bubnju koji nosi ime benda. Vrlo psihodeličan cover, onako, baš retro.

Onda okrenete CD i sa stražnje strane vas dočeka neka spodoba zelenih ruku, očito neki vražić, kako svira gitaru iz koje izbijaju plamenovi. Tu već dobijete sliku onoga što bi vas moglo dočekati na CD-u. Dakle, nema narodnjaka, nema techna, nema hip hopa…Neki rock je u pitanju, jel' da?

E, onda otvorite CD i izvadite ovitak gdje s unutrašnje strane lijepo piše velikim slovima, tako da i mali Ivica može razumjeti: „Screamadelic garage rock and roll!!! (Da, baš tako, s tri uskličnika! Pa se vi mislite!).

Tu je i popis pjesama ali, ako ste seksom opsjednuti manijaci poput mene, prvo ćete se malo naslađivati istom onom tetom s naslovnice koja ovaj put gleda ravno u vas isplaženog jezika i pohotnog pogleda…Dakle, seksom opsjednuti manijaci poput mene vjerojatno bi ovdje prestali s istraživanjem albuma i odmah mu dali najvišu ocjenu a da ga ni ne stave u plejer, no okrutni groupie portal ipak zahtijeva da glazbom opsjednuti manijak poput mene nešto napiše i o sadržaju CD-a…

Pa, kao što je neupućeni netko iz komadića puzzlea do sada mogao zaključiti, EB&HH sviraju garažni rock. Žestok, nabijen energijom i melodičan, kombinacija garage riffova koji kao da su kroz vremensku kapsulu došli s neke od „Back From The Crypt“ kompilacija i tutnjajućeg, valjajućeg ritma stvarajući sirov i prljav, ali istovremeno ugodan i radiofoničan zvučni kolaž. Imaju i jednu curu u bendu, bosonogu basisticu Elenu, što uvijek toplo pozdravljam pogotovo kad cura zna svirati a Elena doista kolje svoj bas.

Počevši od uvodne „Call Me Wild“ pa sve do zaključne „Remember“, kroz deset brzih, uvjerljivo odsviranih i prljavo produciranih skladbi promalja se zvuk onog iskonskog, beskompromisnog rock'n'rolla kojeg su na ovim prostorima još krajem osamdesetih prašili Messerchmitt, Spoonsi te rane Majke, da bi kasnije svetu baklju preuzeli The Babies, čija trojica članova čine i ovaj bend, e da bi ju nakon svog nedavnog raspada predali novoj generaciji CRO garažera (uz Biljane, tu su još i Hitchcock i WCIF).

Postoji još jedna nit poveznica ovih izvođača: i Messerschmitt i Spoonsi i Majke svoja su prva izdanja objavili za Franjićevu legendarnu etiketu „Slušaj najglasnije“ za koju su i Biljani objavili svoj debi album „Electrocuted“, zapravo kolekciju svojih prvih demo snimaka, a bili su zastupljeni i na dvije njegove „Bombardiranje New Yorka“ kompilacije.

Hitoidna „Supersticky“ prvi je singl, no ovo je album ujednačene kvalitete s kojega je gotovo svaka pjesma mogla biti poslana domaćim radio postajama. Meni osobno najdraže su one koje su se već dokazale kao koncertni favoriti, „Boom Boom In The Sonic Room“, „You Make Me Bad“ i „Call Me Wild“.

Snažan Jurin glas i uvjerljiv engleski (što je još uvijek slaba točka mnogih naših izvođača s pretenzijama prema vani) također ulaze u pozitivne strane ovog albuma. Simpatični su mi i back vokali „Candy Hereticsa“, to jest Susi i Sonie Sawoff, iako su u miksu malo previše povučeni u drugi plan.

Moja bi jedina zamjerka bila na staru boljku bendova ovakvog tipa: malo previše ispeglana produkcija, jer Biljane sam gledao više puta i uživo su mnogo žešći i nabrijaniji. Dio te energije izgubio se u studijskoj doradi, a kako su sami članovi benda producirali album to je vjerojatno i namjerno tako napravljeno. Ipak, njihovi kolege po zvuku iz Concrete Worms uvjerljivije su dočarali maničnost svojih nastupa na svom prvom izdanju, nedavno objavljenom EP-ju „Just Gamblin'“. Također mi slušajući album nedostaje Jurin scenski nastup koji je kao pjevač uvijek na granici ludila, pozitivnog dakako, nepredvidiv i urnebesno zabavan, pogotovo u manjim klubovima koji su EB&HH-u prirodno stanište.

Dakle, ako ste seksom opsjednuti manijaci poput mene, nabavite ovaj CD i naslađujte se omotom. Ali, ako ste još i glazbom opsjednuti manijaci poput mene, onda je ovo izdanje koje definitivno morate imati u svojoj kolekciji. Još jedan od dokaza kako rock'n'roll nije mrtav, čak ni u slijepom crijevu glazbenih događanja kakvo je Hrvatska.

A da ne govorimo o tome da EB&HH trebate vidjeti svaki put kad dođu na 150 km od vašeg grada. Jedva čekam koncertnu promociju. I ne zaboravite povesti tetu s omota!

Seksom i glazbom opsjednuti manijak Hadžo