Erotic Biljan & His Heretics, Močvara, 08.03.2008.

Dovraga, falit će mi ta Močvara. Ok, nije da sam ju posjećivao češće od 5 -6 puta godišnje, ali... Dobra se vibra tamo osjećala. I vrata su mnogima bila otvorena. Od kvalitetnih književnih autora pa do kvazi alternativnih muzičara sumnjive furke i kvalitete.. Ali,nema veze. I takvi su imali prostor za nešto reći.

E, pa, jedni od takvih sigurno nisu Erotic Biljan and his Heretics. Bend koji postoji već koju godinu, ali sam ja za njih zaslugom svoje sporadične pažnje saznao tek prije nešto manje od godinu. Ali nema veze. Better late than never, rekli bi englezi. Uspjeli su se dokopati albuma, što je jedan ooogromni plus za izdavača koji se upušta u izdavanje ovako nekomercijalnih imena. Ovo je trenutak za nužnu digresiju. Zadnja godina dana donijela nam je albuma Gatuzza i Goribora i Stillnesa... Dali je to svjetlo konačno prodrlo na kraj tunela zvanog Hrvatski glazbeni mrak? Izdavači – respect. Daklem, prva značajnija svirka nakon izdavanja albuma bila im je ona u Ksetu, o kojoj je ovdje već pisano, a generalni konsenzus mogao bi se sažeti u „Buka!, Jebote! Do jaja! Žestoko!“, Brijačina!“. Nije previše literarno ili argumentabilno... Ali zaista je tako bilo. I tu nastaje mali problem, jer se iste ove natuknice mogu upotrijebiti i za osvrt na svirku u Močvari. Sa nekoliko ipak bitnih razlika.

Naime, bend je bio mrvicu usviraniji u Močvari, doduše, ako se u njihovom slučaju uopće može govoriti o usviranosti, jer njihova glavna karika je impuls; kanalizacija ogromne količine energije koje protutnja kroz koncertni prostor kao kakav moderni evropski vlak kroz... Neku našu zaostalu i zapuštenu prugu pa se onda ona raspadne i više ništa od nje ne ostane. No, u svakom slučaju možemo govoriti o boljim uvjetima za svirku. Naime, Kset je ipak premali za količinu ljudi koji ih žele čuti i za jačinu njihovog spomenutog impulsa. Kako kad od one žute loptice iz Kinder jajeta pokušate napraviti bombu. Dakle, u Močvari se lakše disalo. Strujanje zvuka, strujanje 'nabrijanosti', kolanje publike – išlo je mnogo, mnogo lakše, i samim time povećalo faktor uživanja u koncertu. Ne znam koliko ima smisla komentirati samu set listu. Odsviran je, prilično sam siguran, cijeli album, koherentno, pravocrtno – ali pravocrtno u pozitivnom smislu – i na taj način manifestirala se jaka želja da izbace sovj film pred publiku snažno i uvjerljivo. Budući da sam album već preslušao X puta, posebno su mi legle odsvirane stvari kojih nema na albumu. Momci, skucajte brzo drugi album, ili objavite te zalihe negdje na netu... Što se samih tehničkih stvari tiče, užitak je bio čuti Biljanov zanimljiv gitaristički setup uokviren u odličan zvuk Močvarinog tonca. Nedostajat će mi takva razina truda i želje također.

Predgrupu sam smišljeno izbjegao (izvinite momci) već lagano načet gripom, i poslije svirke drito sam zapalio kući, ali avaj, nije me spasilo, fasov'o sam drugo najtežu gripu ikad u životu. Jeli vrijedilo? Pa jest. Ovakvi bendovi u nas ne iskaču baš iza svakog ugla, a ni klubovi poput Močvare, koliko kog imali prigovora na njihov rad.

A sad Mile, na tebi je red. Ako već imaš toliku želju ostati upamćen ko najbolji, najljepši, najpametniji, učini nešto sa Močvarom. Ili nam se pridruži u Pashi, pa da fino definitivno znamo na čemu smo.

Vedran