Ove godine (nažalost ili nasreću – ovisi kako se uzme) izvještaj sa brucošijade FER-a neće davati Filozof i FERovac jer su spriječeni drugim obvezama (FERovac ovih tjedana piše kolokvije pa ne može naći vremena za učenje, a Filozof ne može jer je prezaposlen planiranjem idućih prosvjednih akcija – kad već nikako drugo neće biti prezaposlen). Upravo zato će vaš dragi cyber-nadri-novinar David Manning reći (iako s omanjim kašnjenjem) kako je to bilo ove godine na najpoznatijoj brucošijadi u Zagrebu.
Kao što su vam Filozof i FERovac rekli prošle godine, FER-ova se brucošijada prošle godine vratila iz egzila u SC-u na svoju staru lokaciju, sam FER. Budući da se slavio veliki povratak brucošijade u prostorije njezinog matičnog fakulteta, red je bio da se to proslavi najimpresivnijim line-upom kakva je jedna brucošijada okupila posljednjih godina. Na istom mjestu okupiti TBF, Overflow, Brkove, S.A.R.S. i (nažalost) Kinoklub) je bio itekako velik pothvat. Nažalost impresivan line-up je imao i sdvojih negativnih posljedica, a to je bila neizmjerna gužva. Ove se godine KSET (organizator brucošijade) za to pobrinuo na dva načina. Prvo je bila činjenica da su u prodaju pustili manji broj karata. Drugi način je bio da je line-up bio manje impresivan nego prošle godine, što je bilo i za očekivati jer se onakav line-up ne događa stalno.
Nažalost, ove godine je line-up, barem prema mom mišljenju, bio preslab. Headlineri su bili (ne nužno redom nastupanja): St!llness (koji su redoviti na barem jednoj brucošijadi), Cherkezi United (OK izbor), Marčelo (FER uvijek dovede neekog rappera iz Srbije), Fakofbolan (klasični potez FER-a da dovede jako dobar punk bend) te Neno Belan i Loo & Placibo (neka dva francuska DJ-a). Ova posljednja 2 headlinera mi nikako nisu ulazili u glavu. Što je to bilo KSET-u da je na svoju brucošijadu (koja je prije par godina ugostila Let 3) kao glavnu atrakciju odlučila dovesti Nenu Belana, najveću limunadu hrvatske rock glazbe, i neka tamo dva francuska DJ-a. Ta FER-ove brucošijade su uvijek (barem u posljednje 3-4 godine) bile predominantno punkerske. WTF?? No, kada smo došli na brucošijadu sve nam je bilo puno puuuno jasnije.
Kolega i ja smo došli usred nastupa St!llnessa (nakon što su nas srdačni domaćini, kao i prošle godine, ponudili ovećim asortimanom žeste. Zbog ove činjenice ću uvijek smatrati da je FER-ova brucošijada najbolja brucošijada u gradu) koji je, od onda kad sam ih zadnji put čuo, postao zvučno malo rokerskiji, a malo manje skaast i reggaeast – što je, ako se mene pita, dobra stvar. Pjevač je napokon ošišao one svoje iritantne dreadove te je sad izgledao kao tipiči student – omršav i malo zarastao u području kose. Iako su bili tek drugi bend na tapeti na glavnom stageu, St!llness je imao jako dobru interakciju s publikom i vrlo energičan nastup. Pjesme koje su izvodili nisam uspio skroz pohvatati, ali znam da su nastup završili sa već standardnim closerom ''Blues za moju majku'' te tako vjerojatno rasplakali one nostalgične brucoše FER-a koji se još nisu navikli na život izvan roditeljske kuće.
Nakon St!llnessa smo otišli pogledati šta se odigrava na malom stageu gdje smo zatekli Cherkeze United kako sviraju punk na ruskom jeziku. Sudeći po količini znoja koja se cijedila kroz njihovu odjeću, dalo se zaključiti da smo došli pred sam kraj njihovog nastupa. Nažalost, publika u tom trenutku nije pokazivala neko preveliko oduševljenje momcima što pjevaju na ruskom (izim par hardcore fanova), ali to Čerkeze uopće nije smelo. Napustili smo mali stage da zauzmemo mjesta ispred glavnog stagea gdje se upravo spremao nastupiti prvi headliner večeri: Neno Belan i njegovi Fiumensi.
I dalje me nije napustio onaj glas u glavi koji mi je govorio: ''Zašto, je pobogu FER uzeo Nenu Belana da svira na njihovoj brucošijadi?'' Pa prošla brucošijada na kojoj je svirao bila je ona Ekonomskog fakulteta, a svi dobro znamo kako je proteklih godina (barem otkad ja sam ja studirao) brucošijada Ekonomije bila rezervirana za apsolutne hitove hrvatske estrade, u koju sam, uzimajući široku definiciju hrvatske estrade, uvijek ubrajao i Nenu Belana. Kako dođete od Six Packa, TBF-a, Let 3ja, My Buddy Moosea, Overflowa i Debelog precjednika na Nenu f*ing Belana?? Međutim, jedan drugi, može se reći pohotni glas u glavi mi je pokušavao reći zašto su doveli Nenu Belana. Malo sam pogledao oko sebe i bilo, kako je to kolega Borna rekao: ''Helloooo, legs!'' Gdje god sam pogledao bila je barem jedna veoma zgodna ženska u blizini. U svakom smjeru. Ponekad ih je bilo i više u grupi. Neno Belan je uspio ono što FER-ovci pokušavaju napraviti već godinama: uspio je postići da FER-ova brcuošijada ne bude obični sausage fest privukavši disproporcionalno velik broj (i to poprilično oku ugodnih, a ne ko onih kakve ćete redovito naći u Krivom putu u 2 ujutro) žena u publiku – iako, kada je riječ o FER-u i najmanji broj oku ugodnih žena predstavlja disproporcionalno velik broj.
Što je također zanimljivo (neki će reći porazno), Neno Belan i Fiumensi su napravili najbolju atmosferu na cijeloj brucošijadi (barem od bendova s glavnog stagea). Pjesme su mu pitke (poput one žeste koju smo dobili na ulazu), atmosfera u publici je zarazna, a Neno već ima poprilično iskustva s live nastupima i zna što i kako treba napraviti da postigne dobru atmosferu. On je ono što Ameri zovu ''guilty pleasure'' – nešto što vam je super, ali vam bude bed kad drugi saznaju da vam je to super. Repertoar se sastojao od Neninih najvećih hitova, a odsvirali su i jednu obradu, ultimativnu pjesmu svih maturanata (a ovogodišnji su brucoši nedavno također bili maturanti) – ''Kurve'' od Daleke obale.
Obišavši kompleks FER-a još jedanput vidjeli smo da čak u ponoć (kada već i najpijanija ekipa dolazi iz obližnjeg parkića na brucošijadu) vidjeli da ove godine od gužve nismo vidjeli i G, što je itekako pohvalno. Svi ostali bendovi su odsvirali svoju set-listu već po standardnoj proceduri, ali niti jedan bend se nije posebno izdvajao, već je svaki oduševio svoje ustaljene fanove koji su na brucošijadu došli upravo zbog tog benda, dok su ostatak publike ostavili manje-više u flegmatičnom ''meh'' stanju.
Za kraj nam je ostao duet francuskih DJ koji se zovu Loo & Placido (ali ne Domingo), za koje sam također sumnjao da su bili, kao i Neno, bili dovedeni u službi pussy chick magneta. Međutim kad sam ih vidio dok su se pripremali – što je trajalo dobrih pola sata (koliko je uopće potrebno da ti se digne operativni sustav na Macbooku i pootvaraš sve programe koji su ti nužni? Kvragu, ako ja kao bivši student filozofskog (dakle technologically impaired) mogu za 5 minuta spojiti sve dijelove stolnog računala i INSTALIRATI i pokrenuti nužne programe, koliko treba ovim žabarima? Uostalom, to su Francuzi, što očekivati od njih osim prevare (poput Henryjeve ruke protiv Iraca? But I digress.) – vidio sam zašto su ih momci iz KSET-a doveli. Ovo je bio apsolutni bend za rastjerat ljude kući. Prošle je na glavnom stageu nastupao S.A.R.S. i oni su samo potakli ljude da još ostanu. Još jedan dokaz da je ovogodišnji line-up teško podbacio.
Za kraj, moram reći da je ovogodišnju FER-ovu brucošijadu jako teško ocijeniti. U biti, nije, ali moramo dati dvije ocjene. Čisto glazbeno gledano, ovo je bio veliki korak unazad za KSET (posebno kad se uzme prošlogodišnji line-up, ali i općenito line-upovi FER-ove brucošijade). Međutim, kad se uzme obzir razlog zašto FER uopće organizira svoje brucošijade, a to je dovođenje ženskih koje ne izgledaju kao jetiji na FER, onda su apsolutno nadmašili svoje najluđe mokre snove.
