Baby Lasagna Na Šalati – Drugi Dan!

Malo je reći da glazbena senzacija Marko Purišić koji stoji iza (kako ga sam naziva) projekta Baby Lasagna ne treba posebno predstavljanje. Način na koji je strelovito osvojio Europu svojom energijom, spojem industrial rocka/metala s electro elementima ne može se opisati u jednoj kartici teksta. Projekt je jednostavno poharao srca širokog spektra generacija još tamo kada je kao zamjena Zsa Zsi “upao” na Doru, pomeo konkurenciju i kasnije postao pobjednik publike na ovogodišnjem Eurosongu. Ako me pamćenje ne vara, čak dvadeset dvije države morale su švicarskom predstavniku dati maksimalnih dvanaest bodova kako bi osigurao pobjedu. Svatko oko izbora za pjesmu Eurovizije ima svoje mišljenje, no svi će se složiti oko jednoga – Baby Lasagna definitivno je dopro do masa i već prvim predstavljanjem javnosti stekao svoju publiku.

Čim je najavio svoj prvi samostalni nastup u Zagrebu u subotu, 14.rujna na Šalati (nakon više nego zasluženog odmora), karte su planule. Toj je činjenici zasigurno kumovala i Markova izjava da će se uvijek truditi napraviti spektakl na pozornici sa specijalnim efektima i dodatnom opremom pod cijenu da turneju završi u minusu. Oduševljen interesom publike za doživljavanjem nastupa Baby Lasagne uživo, Marko i njegov tim objavili su još jedan pa na kraju i još jedan datum. Očekivano, ulaznice predviđene za sva tri koncerta planule su u izuzetno kratkom roku. Slično je bilo i s koncertima u Poljskoj, a nastupat će Baby Lasagna ove godine i u Sloveniji, Austriji, Španjolskoj, a dogodine i u cijeloj Europi.

Marko i njegov tim tri su dana rasprodane Šalate iskoristili da na svojoj pozornici ugoste kolege, prijatelje i svoje Istrijane te su tako u kišni četvrtak nazočne za glavni spektakl zagrijavali Markova kolegica s Eurosonga Teya Dora i fenomenalni Freaktion, u ledeni petak kolege BluVinil i Alen Vitasović, a u subotu karlovački punk rock bend EoT te Antun Idem.

Već unutar prvih pola sata od otvaranja vrata za ulaz na zagrebačku Šalatu parter se počeo popunjavati, a, kako je službena satnica i najavila, BluVinil stupio je na pozornicu u točno 19:45. Šibenski kvartet aktivan je od 2017. godine, a trenutnu postavu čine Matej Nakić, Bruno Jakelić, Marko Jurin i Ante Lovrić Tancalo. Žanrovski se svrstavaju u okvire, kako kažu, vintage rocka te popa. Kao neke od svojih glavnih uzora navode Beatlese, Davida Bowieja, Leonarda Cohena i Toma Waitsa, a svoj su rad predstavili u nešto više od pola sata odsviravši između ostalog izuzetno pjevnu “Boris B.” zanimljivih stihova tijekom čije su izvedbe maksimalno involvirali nazočne, “Apaši”, aktualni singl “Ovdje nema nikoga”, “Komarac”, “Zvijeri” (koja aranžmanom neodoljivo podsjeća na Beatlese),… Već poprilično okupljena masa izuzetno je dobro prihvatila prvu predgrupu što se osjetilo s obje strane pozornice.

Ponovo poštujući satnicu, Alen Vitasović s pratećim je bendom na pozornicu stupio u 20:30. Prije samog početka seta, zahvalio je prisutnima na dolasku te istaknuo kako mu je izuzetna čast što “stoji ovdje uz svog Lasagnu”. Rekao je kako će oni samo na brzinu “izrokat svoje” pa su krenuli nizati hitove počevši s “Nisi više mala” i “Ne moren bež nje” oko kojih je na Šalati entuzijazam rastao, ironično, sa što većom udaljenošću od same pozornice. Nakon što je rekao kako mu je izuzetno “lipo u Zagrebu s nama” najavio je “Sandru” kao “staru pjesmu iz ’93. godine”. Vitasović svojim vokalom odlično podcrtava blues-rock i rockabilly instrumental koji čvrsto i beskompromisno drži njegov prateći bend. Bend je nastavio zabavu obradom pjesme “Dio Tebe” grupe Nola u izvedbi bek-vokalistice iz Vitasovićeva benda Silvije Rejec, a Alen je narednu “Gušti za gušti” najavio kao country pjesmu u američkom stilu. Navodno na nagovor svog gitarista, a na oduševljenje svih prisutnih, odsvirali su obradu Princeovog hita “Purple Rain” koji je praktički neizbježan na Alenovim nastupima (premda je on na Šalati tvrdio da ga nikad ne svira), a obradili su i Šajetinu “Moji Koraki” te “Vraćam se tebi, seko” Crvene Jabuke na kojoj Alen gostuje u studijskoj verziji. Na završetku potonje gitarist se zaigrao sa solažom te ga je Vitasović simpatično prekinuo riječima “upucajte gitaristu, misliš li ti stati, majko Božja?” što je izazvalo smijeh među nazočnima. Našlo se u repertoaru mjesta za skraćenu verziju “Jenu noć”, a za samo finale Alenu se pridružio kolega Istrijan Lima Len s kojim je izveo “Brajde”. Vitasovićev vokal stvoren je za izvedbu stvari iz zlatnog doba rock’n’rolla i prekrasno je vidjeti da uživa u izvedbi uživo. Čovjek je objektivno legenda hrvatske rock glazbe, a ovim je kratkim nastupom opravdao i taj status i povjerenje “njegovog Lasagne” kada ga je odlučio ugostiti.

Dok je Alen Vitasović završio sa svojim setom, parter od miks-pulta do pozornice te tribine bili su dupkom popunjeni. Svi su bili nabrijani i s nestrpljenjem čekali što nam je to naš najuspješniji predstavnik od osamostaljenja do danas pripremio. Iako je Marko u intervjuima jasno davao do znanja da, budući da su ovo njihovi najveći koncerti za sada, očekujemo spektakl neovisno o vremenskim prilikama, nije previše otkrivao o samoj produkciji. Dok se pozornica pripremala za nastup zvijezda večeri, na povišenim kubusima otkriven je set bubnjeva koji se nalazio točno između dva para videozidova tako da bubnjar Matija Klaj ne ostane zanemaren u pozadini. Sama scenografija s četiri videozida u pozadini i dvije live kamere dale su naslutiti da će produkcija biti svjetske klase. I ponovo, točno u 21:30 kako je satnicom i najavljeno, Matija se popeo do bubnjeva, a na videozidu i kroz zvučnike krenuo je uvod u koncert koji je miksao zvukove dosada objavljenih singlova Baby Lasagne. Dojam su pojačavale prskalice i lightshow koji su publiku već u uvodnim minutama koncerta apsolutno oduševile. Uvodna „Hypocritial“ koja u refrenu sadrži ritmično skandiranje „La-sagna Ba-by idealan je „intro“ u nastup. Marko se odmah zahvalio BluVinilu i, kako je rekao, „legendi i svom idolu“ Alenu Vitasoviću na odličnim nastupima te otpjevao „Jenu noć“ kako bi opravdao svoju konstataciju da je „pucao sam sebi u nogu jer je zaboravio koliko hitova čovjek ima“. Markov cjelokupni scenski nastup izuzetno je profesionalan i prirodan, a komunikacija s publikom topla, prisna i iskrena. Nastup je nastavio svojim prvim singlom „IG Boy“ koji u izvedbi uživo zvuči nemjerljivo moćnije nego na studijskom verziji. Raspjevanoj je publici zahvalio te izrazio poštovanje što stojimo na hladnoći jednako kao i jučerašnjoj publici koja je stajala na kiši. Uslijedila je još jedna pjesma s nadolazećeg albuma „Good Boy Lasagna“ plesnog ritma s nu-metal elementima na gitari. Primijetio je Marko šaroliku dob publike te posebno istaknuo i pozdravio one najmlađe koje su roditelji doveli na Šalatu prisjetivši se pritom kako su njega roditelji vodili da sluša Urbana, Psihomodo Pop i slične te dodao da je upravo zbog tih iskustava odlučio postati glazbenik. Sljedeću pjesmu „Stress“ posvetio je svim roditeljima u publici te dodao kako i sam jedva čeka postati roditelj što je izazvalo sveopće oduševljenje među svim prisutnima. Za sljedeću „Less Than Great“ Marko je rekao kako su mu ljudi rekli da su pokrali Måneskin, no nisu (dodao je kako, navodno, uvijek nešto kradu). „Less Than Great“ zaista je moderna žestoka rock stvar koje se ni talijanski dobitnici Eurosonga ne bi posramili. Važno je istaknuti da su sve zasad neobjavljene pjesme u publici bile odlično prihvaćene, a na nekima poput refrena „Let's throw a party, baby. You and me and my demons, baby…“ se uz upaljene bljeskalice na mobitelima iz gomile mogao čuti i tekst. Također, energija koja se s pozornice prenosila među sve nazočne bila je nevjerojatna i u rangu najvećih svjetskih izvođača. Marko je apsolutno svaki kutak koncertnog prostora na Šalati uključio i uvukao u svoj nastup, šalio se s kolegama iz benda i s nazočnima te ulogu frontmana odrađivao na apsolutno besprijekoran način, kao da je na stotine puta svirao pred više tisuća ljudi. Kada je naveo da najviše voli kada skupa pjevamo uz smijeh je rekao kako sada svi znamo da slijedi singlica i smirili su strasti popularnom „…and I“ na kojoj je gomila ljudi uz skok vikala onaj „HEY!“ nakon dinamičke stanke na refrenu. Za potrebu izvedbe „Dopamine“, koju je Marko posvetio svima nama ovisnicima o dopaminu, Mihael i Martin zamijenili su se za instrumente (bas i gitara), a nadolazeću „Baila“ dečki su najavili kao pjesmu koju je basist i pjevač Mihael napisao u cijelosti. Marko je duhovito dodao da ukoliko je pjesma loša to ide Mihaelu na dušu, a ukoliko je pak dobra da je „onda njihova“ te da pjesma stilom podsjeća na Shakiru. Popeo se do Matije kako bi na pozornici napravio mjesta za plesačice (i plesača) i zaista su odsvirali jedan moderni „plesnjak“ koji će se sigurno vrtjeti po noćnim klubovima. Plesna skupina „Flame“ iz Rijeke uz fantastičnu produkciju koja je prštila pirotehnikom, bacačima plamena, prskalicama, lightshowom i pozadinskim videima značajno je doprinijela sveukupnom doživljaju koncertu za koji imamo svo pravo upotrijebiti epitet „spektakularan“. Vrhunac nastupa tek je slijedio, „Demons And Mosquitoes“ Marko je najavio kao naslovnu stvar nadolazećeg albuma, a refren aranžmanom podsjeća na Editorse. „Biggie Boom Boom“ zasluženo je najavljena kao stvar na kojoj bend i publika moraju biti najluđi budući da je aktualni singl kao stvoren za izvođenje u arenama i velikim stadionima što su prepoznali i svi prisutni. Novi lightshow uveo nas je u „Again“ koja zvukom podsjeća na moderni rock s početka tisućljeća (u stilu Musea), a Martinovi i Mihaelovi mini saksofoni osim što izvedbu dižu na novu razinu pokazuju i sav raskoš talenta svih sudionika koji stoje iza glazbe Baby Lasagne. Marko je najavio kako se bliži kraj seta, no istaknuo kako mu se ne ide još doma jer previše uživa u trenutku. Kao i na svakom koncertu do sada, predstavio je brata Martina i dodao kako mu traže curu (kaže, mater je rekla da to naglasi) te simpatično pozvao zainteresirane kandidatkinje da mu se jave. Tijekom cijelog nastupa Marko je izuzetno simpatično i opušteno komunicirao s kolegama na pozornici i sa svima s druge strane što je još jedan veliki plus za njegovu ulogu frontmana. Sljedeću „Catch Me If You Can“ napisao je upravo Martin, a Marko je rekao kako će to biti sljedeći singl. Radi se o još jednoj plesnoj pjesmi koja se temelji na elektro ritmu modernog zvuka i produkcije. Finale regularnog dijela zasluženo je pripalo pjesmi koja je Baby Lasagnu lansirala u glazbena nebesa – „Rim Tim Tagi Dim“. U izvedbu nas je uveo instrumental sakralnog narodnog napjeva i videozid na kojem su se nazirali uzorci prepoznatljivih tabletića, a Marko je za potrebu izvedbe obukao nošnju koju je nosio na Euroviziji. Sama izvedba je bila fenomenalna, kao i u ostatku nastupa, a publika je skakala, plesala s bendom i apsolutno upijala energiju koja je pulsirala s pozornice. Nakon te eksplozije energije (i konfeta koji su izletjeli s pozornice, a Marko je priznao da je očekivao da će letjeti dalje), bend se zahvalio i napustio pozornicu.

No, nedostajala je jedna singlica – „Don't Hate Yourself But Don't Love Yourself Too Much“ i upravo ta stvar bila je namijenjena za bis na koji smo uspješno vratili bend željni još koje minute uživanja u fenomenalnom showu koji je Marko pripremio sa svojim suradnicima. U pjesmu nas je uveo Matija solažicom na „melodici“ u koju je ubacivao notu po notu pjesme dok publika nije shvatila o čemu se radi, a show je zatvoren jednako energično kako je započeo.

Sveukupni dojam nemoguće je opisati riječima. Produkcija kakvu nam je za svoj prvi veliki samostalni koncert pripremio Baby Lasagna viđena je samo kod najmoćnijih imena svjetske glazbene industrije. Takvu pirotehniku, videozidove, live camere, plesače i energiju mi u Hrvatskoj nemamo. Nemamo čak ni u regiji. Instrumentalno bend zvuči kao da imaju minimalno deset godina iskustva sviranja pred ovolikom masom, a Marko vokalno osjetno napreduje iz mjeseca u mjesec. A za zvijezdu na pozornici i glazbenog titana je očito rođen. Budućnost hrvatske glazbe upravo je dobila potencijalno novog heroja koji će usmjeriti buduće naraštaje u smjeru kvalitetnih izvođača i iskrenog performansa uživo bez autotuneova i raznih pomagala, a opet maksimalnim korištenjem dostupne tehnologije i implementacijom iste u analognu instrumentalnu glazbu. A Baby Lasagna zasigurno će, poput Måneskina, postati ime koje će biti poznato svima od zapada do istoka i preostaje nam ugrabiti svaki trenutak u kojem možemo uživati u njegovoj izvedbi uživo na našim prostorima. Od srca mu želimo sve najbolje, da ostane svoj i da pokori svijet kako zaslužuje, a novi album krije minimalno dva dosad neobjavljena talismana koji će biti neizostavan dio budućih setlista.

Juraj Dukić Hrvoić