Anti Nowhere League, KUD Idijoti, Boogaloo, 28. 04. 2007.

Ovih je dana Zagreb bio ukrašen grafički primamljivim plakatima koji su plijenili pažnju lokalnih pankera, a i onih iz šire okolice. S obzirom na veličinu i prostranost Lijepe naše, nije teško zaključiti da je Boogaloo bio pun ljudi iz cijele Hrvatske. Ponajviše me veselilo prisustvo nekih starih, ali i nekih novih prijatelja iz Splita, koji su mi obogatili večer i sitne jutarnje nedjeljne sate.

Ponekad se na koncertima na kojima nastupaju velike face zna dogoditi da uvodni bendovi budu više angažirani od onih od kojih se to očekuje kao headlinera. Izvrstan primjer za to bili su Skretničari i Pogreb X.

U Boogaloo sam uletjela oko pola devet, jer sam bila pod utjecajem čuvara koji mi je rekao da koncert počinje za točno 2 minute i 26 sekundi. Bilo bi mu bolje da je završio Dramsku akademiju, nego to što jest…No whatever. Ali nije puno lagao, Skretničari su počeli svirati za 20 minuta i 26 sekundi. I to sami! Čuvši zvukove iz kluba, ljudi su se polako počeli gegati prema ulazu. Ali veoma malen broj njih. Skretničarima je to očito bilo zabavno, budući su komentirali: «Kol'ko vas ima, j***** kol'ko vas ima» i smišljali slične fore na isti račun. Radi se o zagrebačkom bendu s četiri člana i najtipičnijim punk repertoarom. Vokal, kao i neki njegovi kolege, ima problem sa stajanjem na jednom mjestu, što mi je zadalo muke kod fotografiranja. Da mi ga je vidjeti kako spava….. Repertoar im se vrti oko tipičnih punk pjesmica, pogodnih za skakanje i plesanje, oi pjesmuljaka, malo sentimentalnih izvedbi za nas osjećajne i neke nostalgične za buđenje djetinjstva i ranih tinejdžerskih godina koje čuče u svima nama. OK, u meni, jer se publika uglavnom sastojala od klinaca s irokezama, kloriranim hlačama i šačicama u zraku. Ma, baš su mi slatki bili!

U pauzi se sukladno prigodi puštao punk tipa The Toy Dolls. Mali ljudovi su i dalje zujali oko stagea, a meni je nedostajala ona punkerska iskra u njihovim očima.

Pogreb X je izveo pravu malu uvertiru. Zamračila se pozornica, a frontman se iz još mračnije pozadine približavao sredini pozornice s crvenim svijećama za mrtve u ruci. Obučen kao Drug Tito, u bijelom odijelu s brojnim medaljama na prsima. Potpuno u svojim ulogama, oni su meni bili zvijezde večeri! Angažirani 260%, uspješno su prenijeli emocije na već brojčano podebljanu publiku. Kažu da im je ovo prvi zajednički nastup nakon 20tak godina u Zagrebu. Svirali su sve ono što svaki Satanov fan ima u svojoj kolekciji; «Dijete plače», «Trpi kurvo», «Advokat», «Dragi sine moj». Nisu, kao ostali bendovi, tražili ruke u zrak, ali su pozivali djevojčice i njihove ruke u gaćice. Tipično «Satanski». Zatim je slijedila odlična obrada Sex Pistolsa «Anarchy In The U.K.», a za kraj neizostavni «Lepi Mario».

Očito je vladalo nekakvo duhovno raspoloženje u backstageu, jer su i Kud Idijoti započeli nastup s Očenašem. Sva sreća, nakon toga je slijedila «Moderna ti», «Dittatore», naravno «Mi smo ovdje samo zbog para», zatim «Zbogom, Marija» koja je glasovno ujedinila publiku, «Marjane, Marjane», «Genijalci», krasna «Za tebe»… Uglavnom, svirali su više od jednog sata, koliko je bilo predviđeno. Nisu izveli „Bandieru Rossu“. Držim da im angažiranost nije bila na najvišoj razini jer atmosfera je ponajviše ovisila o publici, za razliku od nastupa Skretničara. Mislim da bi ona publika isto reagirala i na običnu slušaonu, što su pokazali u pauzama i zbog toga mi je teško procijeniti kvalitetu izvedbe zadnja dva benda. Publika kao da je sebi naredila da se zabavi kad su već kartu kupili.

Za vrijeme njihovog nastupa upoznala sam postarijeg gospodina, ex punkera, a današnjeg građevinara, koji je sebi zadao misiju da mi pomogne napraviti pravi punk report. Tako mi je ukazao na mlade punkere koji se provlače kroz rupu u vratima, jer nemaju za kartu, najavio mi je upoznavanje s najstarijim punkerima u Zagrebu, koji su eXkluzivno za medije izjavili «Uvik kosti bole!», slikala sam «vokala» Kawasaki 3P-a (možda i je, ja stvarno ne znam kako lik izgleda), Pradu, koji je zaista i bio zapjevao sa Skretničarima.

Of naravno, najveće zvijezde večeri bili su Anti Nowhere League, već 27 godina na sceni, dolaze iz naj-punk zemlje na svijetu - Velike Britanije i baš su face kad im se vokal zove Životinja (Animal). Budući da su bili glavni, mogu im se dopustiti sunčane naočale. Budući da su bili glavni, mogu razumjeti naguravanje publike i gužvanje pred stageom, i da se ne ponavljam, mogu razumjeti i zaštitare kojima sigurno nije teško palo biti uz punk legende na stageu, kako bi otjerali nabrijane pojedince koji su se također pokušavali popeti na binu. Nastup su započeli s «Animal», nastavilo se s «I Have No Fear», zatim je vikao na mamu da laže. Njihova «love song» je bila «For You», nakon koje su slijedile «Burn 'em All», «Nowhere Man», «Streets of London» i mnoge druge.

Vrhunac nastupa priredio je Tusta, vokal Kud Idijota, popevši se na pozornicu i pridruživši se Životinji i cijeloj Ligi u izvedbi. Otpjevali su zajedno četiri, pet pjesama te nipošto nisu izostavili «So What». Odglumili su jedno odlaženje i vraćanje na bis, a drugi se put nisu vratili, niti je publika puno inzistirala. Vjerojatno je bila umorna od odličnog zagrijavanja i ishlapljenog alkohola u krvi. Nadam se da će im unatoč tome nešto ostati u sjećanju «o ludoj mladosti» za buduće unuke, jer tko hoće li im se ponoviti. Ova večer sigurno neće, ANL tko zna, Kud Idijoti sigurno hoće. Skretničarima, a pogotovo Pogrebu X želim neki koncert gdje će oni biti glavne zvijezde, pa da i oni mogu staviti sunčane naočale a vama, koji niste bili, želim da što vjernije kroz ovaj tekst doživite večer 28. 04. 2007., a sebi želim…A ne, ne, puhnut ću svijećice, zaželjeti želju i otići spavati, jer već je 7 sati ujutro. Dobro jutro novi dane!

Pipsn