Da sam znao kako će se stvari razviti nakon sieste tog subotnjeg popodneva, vjerojatno ne bih ni ustajao iz kreveta i ostao bih u svijetu gdje sam visok, plav, zgodan, u Saboru. Krenimo redom...
Oba oka mi još nisu bila do kraja ni otvorena kad su Ukrajinci poveli. Ishod njihove utakmice je potpuno nebitan za ovu priču osim da uvidite kako mi je večer počela. Put do Zagreba također nije predstavljao neki problem, ipak sam ga već toliko puta prešao da ću uskoro ljude na kućicama znati po imenu.
Dolaskom u Močvaru sam se podsjetio na stari dobri običaj počimanja koncerta na vrijeme, sa tek malim odmakom od nešto više od sat vremena. A ako čitate ovo, onda ste vjerojatno pročitali i naslov teksta i znate o kojem koncertu je riječ.
Prvi su na pozornicu izašli Skretničari. Zg punk rock bend s iskustvom nezanemarivog broja godina iza sebe. Slaba posjećenost od možda stotinjak ljudi (ipak je riječ o suboti) ih nije spriječila da suvereno otpraše svoje i pripreme teren ostalim bendovima. Bio sam mišljenja da im je nastup možda ipak nekoliko pjesama predugačak i da su trebali završiti kad su rekli da im je to zadnja stvar. Da sam znao što me čeka nakon njih, na koljenima bih ih molio da ponove sve još jednom.
Nakon njih su na redu bili The Drinkers, punk rock bend iz Slovenije. Njih bi se možda najbolje moglo opisati kao slovenske punk rock Vatrogasce, s tim da su u usporedbi s njima Vatrogasci ozbiljan bend. Vatrogasci svoju parodiju i ne pokušavaju prodati pod nešto drugo dok ove slovenske "ispičuture" svoje prepjeve alkoholne tematike pokušavaju prodati pod krinkom "zabavnog" punk rocka. Mislim, isticanje kako je iduća pjesma "I Love Alkohol" prepjev Britni Spirs "I Love Rock 'n' Roll" si može dozvoliti bend koji svira tek svoju treću probu u nečijoj garaži. Ili kasapljenje Totenhosenovih "Zehn kleine Jaegermeister" koje također spada u tu kategoriju. Ali moram spomenuti i dvije stvari koje su mi se svidjele kod njihovog nastupa. A to je njihova verzija klasika iz filma "Tko to tamo peva" i trajanje njihovog nastupa. Naime, nastup im je trajao svega nekih pola sata. I ne, to mi se nije učinilo da je vrijeme proletjelo jer sam se ludo zabavljao. A što je najgore od svega, i zbog čega mi je još više krivo, bend je sastavljen od glazbeno potkovanih članova. No, nastup im ipak odlazi u takvu krajnost da je jedino okružje u kojem odgovara - veselica 8.c razreda. Kvragu, upoznat sam sa njihovim glazbenim opusom već neko vrijeme, i pisali smo o njima, neke njihov stvari imamo i kod nas u multimediji. "Tine rine" također spada u pjesme koje su zarazne na neki svoj način. Ali nastupi... Prvi puta su me razočarali nastupom kad sam ih gledao na Viva La Pola 2007. Nekako sam se naivno nadao da će ovaj puta biti drugačije. No, nije. Zato, ako niste u osnovnoj školi ili dobrano pod utjecajem alkohola, ne preporučujem. Osnovnu školu sam završio prije više godina nego bih si htio priznati a te večeri sam vozio pa mi je njihov nastup bio razočarenje. Još jedno u nizu te večeri.
Nakon njih je slijedilo iznenađenje večeri - zagrebački punk rock dinosauri Exodus. I pokazalo se kao neugodno iznenađenje. Barem meni. Bend koji svoje korjene ima još u 80ima je imao nastup ne duži od pola sata. No, ako ste pomislili da su tih pola sata iskoristili za podjelu barem djelića svoje dugogodišnje opstojnosti – prevarili ste se. Jebemu, vrhunac interakcije s publikom je bila dva puta podignuta pesnica u zraku i nekoliko šetnji lijevo-desno na bini. Da, šetnji. Dobro sam napisao. Samo sam čekao da stavi ruku u džep i nasloni se još negdje. Ako pjevač svoje pjesme interpertira tako mlohavo da stoji i eventualno se malo prošeta, a imajte na umu da bi se punk rock pjesme tu trebale interpretirati, mislim da vam je sve jasno. Mislim da je sramotno koliko su udavili. Iskreno, samo ove godine sam gledao barem 5 bendova koji bi mogli obrisati pod s njima a u kojima sviraju samo klinci koji se vjerojatno nisu bili ni rodili još kad su ovi već postojali nekoliko godina. Svaki koncert ima svojih pluseva i minusa zbog koji ćete se odlučiti otići ili ne otići na njega. Nekad je to riječ o bendu, nekad o klubu, nekad o udaljenosti do mjesta koncerta, nekad o društvu... Kod mene, Exodus je definitivno doživio egzodus na buduće popise minusa.
Negdje 15ak minuta nakon ponoći, dolazi bend zbog kojeg sam uspio zaboraviti i poraz Engleza, i infantilnost Drinkersa, i indiferentnost Exodusa – došli su Anti-Nowhere League. "I Hate... People", "So What" samo su neke od stvari koje su atmosferu u Močvari dovele do usijanja i zadržale ju tamo. Ako su Exodus dinosauri punk rocka u Hr (imajući na umu reunion), ANL su onda prahistorijski trogloditi punk rocka u svijetu. Ali su još uvijek u stanju očitati glazbenu lekciju mnogim bendovima. Te subotnje večeri su opet imali svoj sat – "Osnove punk rocka". Nema tu velike mudorsti, nema tu velikog broja sudionika i tehnike kojom bi se dalo izvući vlastiti neznanje, nema tu muljanja. Imaš gitaru, bas, bubanj i vokal. I ako nešto vrijediš – to ti je dosta. I publika će prepoznati. Te večeri, bilo je dosta. Itekako. Te večeri, publika je prepoznala. Od prvog takta. Uostalom, pogledajte na slikama. Ti izrazi na licima u publici i kod benda se ne mogu folirati. A eto, ni ja nisam mogao folirati da imam 10km do kuće i trebalo je krenuti nazad. Varaždin ipak nije iza ugla. Ali uz ovakav nastup ANL, tih 80ak km ipak djeluju nekako bliže.
Đorđe Balašević - Dvorana Union, Maribor, 21.03.2008.
