OK, odmah ću reći kako me Antenat na svom debi albumu „Subbing“ izdanom proÅ¡le godine za Kingston Records nisu neÅ¡to pretjerano oduÅ¡evili. Nekako mi je to bilo…Praznjikavo. LoÅ¡e producirano. Monotono. S potencijalom koji je bio viÅ¡e naznačen, skiciran, nego realiziran. Ali uživo, bend je sasvim druga priča. Ovo mi je bio treći njihov nastup u posljednjih godinu dana i najbolji do sada. I definitivno sam promijenio miÅ¡ljenje o njima.
Ovo je bio moj prvi ovogodiÅ¡nji koncert u Ksetu i bilo mi je drago Å¡to su upravo Antenat otvorili sezonu. Bilo mi je drago i Å¡to je klub bio pun, kao Å¡to je to uostalom i običaj kad su oni u pitanju. Nekoliko likova koje sam sreo nazivalo je ovo povratkom na „mjesto zločina“, jer upravo su tu, u Ksetu, Antenat imali jedan od prvih većih uspjeha kao predgrupa King Prawn davne 2003. godine (ne trebam niti spominjati da sam nekim čudom i taj koncert propustio!). Očekivanja su bila visoka, fotoaparat spreman u jednoj ruci, boca mineralne u drugoj pa pustite lavove u arenu! Negdje iza 22 h ekipa se popela na stage.
Za one koji ne znaju, Antenatora ima osam. Da, prilično brojna momčad od koje bi se dala napraviti jedna pristojna vojna parada. Osim klasične rock postave (dvije gitare, bas i bubanj), tu je i klavijaturista, duhačka sekcija (saks + truba) i pjevač koji povremeno udara po perkusijama i manje-viÅ¡e svemu Å¡to mu dođe pod ruku. Njihovu glazbu sami članovi benda nazivaju subreggae, Å¡to je vjerujem zajebancija, ali i pokuÅ¡aj da se nekako opiÅ¡e taj mutirani plesni reggae kojeg oni izvode. Ima tu svega, od reggaea, duba, ska, čak i etno elemenata na nekim pjesmama, ali sve savrÅ¡eno smiksano i uklopljeno u cjelinu. I upravo tu u novim aranžmanima starih stvari vidi se golemi napredak u odnosu na debi album: sve pjesme zvuče moćnije, čvrÅ¡će i uigranije. Ako se slučajno bojite kako će vas taj bend uživo zadaviti, nema razloga panici: taman kad vam se učini kako im pjesme bježe u monotoniju tu je duhačka sekcija da cijelu stvar digne i izazove raspaÅ¡oj u publici. A raspaÅ¡oja je bilo, itekako. Zamislite pogo, onaj pravi punkerski pogo na koncertu ovog tipa i sve će vam biti jasno. Jednu curu tako su nabili na rub zvučnika da se presavinula od boli, ali stisnula je zube i nastavila dalje. Jebiga, treba uživati. Očekivano, bolje su proÅ¡le pjesme na hrvatskom jer se engleski jezik kao i kod toliko naÅ¡ih bendova pokazuje kao velika barijera, mada se kod Antenata ta barijera mnogo lakÅ¡e premosti drugim elementima scenskog nastupa, pri čemu bih pohvalio Nensa, pjevača, koji je i vizualno dosta pridonio atraktivnosti benda. U pjesmi „Utopija“ pridružio im se i Yuri iz bratskog benda Stillness koji je joÅ¡ jednom pokazao zavidne showmanship sposobnosti. Njihov duet u toj pjesmi meni je osobno bio jedan od vrhunaca večeri.
Ali ono Å¡to je najviÅ¡e pridonijelo atraktivnosti nastupa bila je publika, odnosno prekrasne mlade (i neÅ¡to malo manje mlade) dame koje su u velikom broju doÅ¡le u Kset i napunile prve redove. No, ne mislim samo tu na njihov izgled i godine (mmm, come to daddy, baby), već i na činjenicu da je ekipa znala sve tekstove i da ih je pjevala uglas s bendom. To se jednako odnosi na stvari s debi albuma („Razmak“, „Trttrt“, „Walk“, „Possibility“ te naravno „Slona“ kao jedan od favorita publike), ali i na nove pjesme koje su imale svoju zagrebačku premijeru sinoć. One naznačuju da bend nastavlja razvijati svoj zvuk, fuzirajući i kombinirajući sve glazbene stilove koji im padnu na pamet, pa vjerujem da će uz dobrog producenta i s ovoliko koncertnih utakmicama u nogama njihov sljedeći album biti joÅ¡ bolji.
Nakon sat i dvadesetak minuta bend se povukao sa stagea ali je, očekivano, uslijedio bis na kome su odsvirali „Tamapu“ i jedan meni nepoznat jam tijekom kojeg sam se prepustio prohladnoj siječanjskoj noći. Ovo je za mene bio konačan dokaz kako su Antenat na putu da postanu velik bend. Oni su jedan od istinski vrijednih bendova u Hrvatskoj koji imaju neÅ¡to za reći i na međunarodnoj sceni pa ako čujete da sviraju negdje vama u blizini, učinite ono Å¡to sam i ja učinio: odbacite predrasude, idite, posluÅ¡ajte ih i prihvatite ih kao moderan, svirački besprijekorno uvježban i scenski atraktivan bend kakav naÅ¡oj sceni definitivno treba. Jednom rječju: prejebeno dobar bend.
A ako vam je sve to isti kurac i nije vam važno je li to Å¡to sviraju reggae, dub, sub, kurac-palac, onda Å¡to da vam kažem, vratite se u svoje Å¡pilje i crtajte po zidovima dok vam iz zvučnika odjekuju Deep Purple, Black Sabbath, Sex Pistols ili najnoviji hitovi turbo folkera s druge strane Dunava. Ovo definitivno nije bend za takve poput vas.
