S recenzijom ovog albuma sam namjerno malo pričekao da vidim kakav će prijem imati. Čim sam čuo prvu stvar – bombu naziva "Rolling in the deep", znao sam da će tradicionalno lakomi Britanci poludjeti, a zajedno s njima i ostatak svijeta. Još kada sam vidio da je na ovogodišnjim Britsima imala odličnu izvedbu druge najbolje pjesme na albumu – "Someone like you", postalo je jasano da je Adele nova britanska kraljica soul-popa koja može sve Lady Gage i Rihanne ovoga svijeta popapati za doručak (ovime ne ciljam na korpulentnu figuru mlade dame, nego na njene pjevačke sposobnosti).
Eh, sada, pitanje da li ovaj albuma zaslužuje pokoriti sve ove rekorde i nalaziti se već tjednima na vrhu britanske ljestvice albuma (inače, nakon jedanaest uzastopnih tjedana na broju 1, čime je skinula par rekorda, tek su ju Foo Fightersi ovaj tjedan stepli na broj 2)? I ne baš. Gledajte, riječ je o zaista dobrom albumu koji ima dvije izvanredne pjesme koje zaista zaslužuju da postanu hitovi. Ali, ukupno gledajući, ostatak albuma i ne daje previše iznadprosječnih skladbi.
Meni osobno, prije ovog albuma Adele i nije bila nepoznanica, jer sam ju već zapazio na njenom prvijencu – "19" (inače, oba albuma označavaju broj autoričinih godina u vrijeme nastanka –pa si mislite kako jedno tako mlado biće može zvučati tako zrelo). Adele je već s debitantskim albumom zadobila simpatije kritike, pa je tako i pokupila par Grammy nominacija, a mislim da je čak i osvojila Critic's choice za novu nadu na Brit awardsima te godine. No, britanska publika tek ju je prepoznala nakon recentnog albuma, pa je tako album "19" trenutno treći na britanskoj ljestvici albuma. Na debiju je bilo jasno da se radi o djevojci koja je iznimno zrela za svoje godine, da ima sjajne glasovne sposobnosti i da ima žicu za pisanje prekrasnih pop-soul pjesama. Čak su i singlovi s tog albuma doživjeli solidan uspjeh – "Hometown glory", "Chasing pavements"i "Cold shoulder". No, moji osobni favoriti na albumu definitivno su bili neisticana "Best for last", te sjajna obrada vjerojatno najljepše ljubavne pjesme koju je Dylan napisao – "Make you feel my love".
Kada sam prvi put preslušavao "21" i čuo pulsirajući ritam na uvodnoj "Rolling in the deep" i sjajno dodane prateće vokale – znao sam da smo dobili pjesmu kojom će nas ove godine maltretirati dok nam ne dosadi. Još posebice nakon što je "nova Amy" – Duffy podbacila sa svojim drugim albumom, bilo je jasno koga će Britanci stavljati na naslovnice. Vjerojatno im je jedino krivo što Adele izgleda kao gospođa u četrdesetima iz 1940. godine, no to daje jedan poseban šarm ovoj još uvijek mladoj kantautorici izvanrednih glasovnih sposobnosti.
Adele je napravila jedan zaista jako dobar albuma o prekidu veze i žaljenjem za izgubljenom ljubavi. I to je napravila na jedan impresivan način na koji se ne bi posramile niti mnogo starije i iskusnije kolegice. Osim već spomenutih "Rolling in the deep" i "Someone like you" koje su apsolutni vrhunci albuma i strateški smješteni na početak i kraj, izdvojio bih još i potencijalne singlove "Roumor has it", "Set fire to the rain" kao bolje trenutke albuma, kao i još jednu uspjelu preradu – "Lovesong" od The Cure – u ogoljenoj produkciji Ricka Rubina.