Za početak moram priznati da mi je ovo prvi koncert na koji idem a da o bendu ne znam gotovo ništa. Saznavši da su ameri i da k tome sviraju sirovi garažni rock koji mi leži uhu (moji su favoriti Five Horse Johnson, Supersuckers, Detroit Cobras, Demolition Doll Rods) bez dvoumljenja sam krenuo put KSETa.
U klub sam upao oko 21 sat, klub poluprazan, sa strane za stolom Marty Larson-Xu (vokal - gitara) i društvo daje intervju nekoj TV kući.
U 22.20 band se popeo na stage, pale se pojačala, uključuju se gitare, bubnjar (Oliver Brown) skida čizme i čarape i bosonog sjeda za bubnjeve (to još nisam vidio).
Počinje!
Anthem, Be like you, Everybody's gotta lian, žestoko, žestoko, žestoko, odmah su na početku pokazali tko su, bend od kojeg ne možeš očekivati neku sporiju pjesmu, a kamoli baladu.
Barbarian, When it comes to love, Behind closed doors, brzi rifovi gitara, jednostavne solaže te divlji ritam kojeg proizvode Evan Sernoffsky (bass) i Oliver Brown (bubnjevi) podižu atmosferu dvjestotinjak ljudi (po mojoj procjeni).
Skakanje na bubanj, pjevanje, urlanje, sviranje gitare (klečeći), odlazak među publiku, sve je to dio energičnog nastupa Martya Larsona-XU-a.
Da
lje slijede Black, Lay down & die, Flag song, Bad M.stakes, jedna za drugom bez priče između pjesama jedino Thank you!
Za kraj odsvirali su istom energijom kao i na početku koncerta Head on, Soldiers fortune i Leave, kraj, silaze sa stagea,
We want more! We want more! Urlalo je dvjestotinjak grla. Bend je uslišio zahtjev publike. Ponovo se popeo na stage i odsvirao Funny little feeling i Gunz out s njihovog jedinog albuma So many musicians to kill.
Koncert je završio u 23.30.
Damir Torma
.jpg)
U.K. Subs, Motus @ Močvara, Zagreb, 03.03.2010.
