Ljetne temperature krajem veljače koje su zahvatile Zagreb, osjećale su se iu klubu KSET te večeri u koji sam ušao negdje oko 21.30. Prva pomisao kada sam upao u poluprazni klub bila je: Ajme što je ovdje vruće! Skinuo sam se u majicu kratkih rukava i krenuo prema šanku na jednu karlovačku, hladnu naravno.
Kao svaki put tako i sada čovjek koji je zadužen za stvaranje štimunga u klubu uoči koncerata, pogodio me je u sridu sa pjesmama The Crampsa, Detroit Cobrasa, The Stoogesa... Među sve brojnijom publikom uočio sam istetoviranog tipa koji se probijao prema stage-u sa velikom kutijom, u kojoj su bile crvene i crne majice s logom benda koji večeras ovdje nastupa. Kutiju je stavio na stage sa strane, otvorio je i pokrenuo FOR SALE akciju. Meni je osobno u tom trenutku bila interesantna kupnja jedinog snimljenog cd-a do sada, nazvanog Radio Moscow po imenu grupe. Baš kad sam se odlučio olakšati za osamdesetak kuna slijedi šok!, nema spomenutog albuma u formatu cd-a, nego zamislite u formatu lp (long plejke), nisam mogao vjerovati, pa svog gramofona sam se riješio prije petnaest godina, tako da sam odustao od bilo kakve kupnje nego sam promatrao kako Parker Griggs i društvo potpisuju vinilne albume nekolicini zainteresiranih.
U 22.00 Radio Moscow je bio spreman za emitiranje pred sada punim klubom.
Zach Anderson uzeo je bass gitaru, Keith Rich sjeo je za bubnjeve, Parker Griggs uštekao je u pojačalo svoju gitaru marke Fender Stratocaster. Fender Stratocaster je bio zaštitni znak mnogim slavnim gitaristima (Hendrix, Clapton, Knopfler, Štulić). Frustrating Sound i Lick Skillet dale su uvodnu predodžbu kojem rock pravcu su se ovi mladi momci priklonili. To je pravac koji su stvorili bendovi: Cream, Ufo, Grand Funk Railroad krajem šeztedesetih i MC5 nešto kasnije, a to znači žestoki hard rock rifovi praćeni promjenjivim ritmovima bass gitare i bubnja, te psihodeličnim solo dionicama tipa Jimi Hendrix.
Da je mladi Parker Griggs na dobrom putu da možda u budućnosti i on bude uvršten među gore navedene gitariste pokazao je u solo dionicama i sjajno odsviranim rifovima u pjesmama Whatever Happened i Introduction.
Koliko je u većini trenutaka zadivio okupljenu publiku, a i mene osobno svojim gitarističkim umijećem, tako su stanke između pjesama kvarile opći dojam, naime nakon svake odsvirane stvari on i Andersonmorali su naštimavati svoje gitare.
Prava reakcija publike došla je na brzim stvarima Timebomb i Lucky Dutch u kojima su najviše uživali oni sa dužim kosama, jer to je bila prava prilika da ju dobro razmašu. Pjesme koje su dalje slijedile u meni su pobudile ono nešto zbog čega još uvijek sa zadovoljstvom idem na rock fešte, prva je bila psihodelični blues Deep Blue Sea, druga obrada starog rock klasika I Just Want To Make Love To You odsviranog otprilike kako bi ga veliki Jimi odsvirao.
Radio Moscow nije bend koji je svojim stvarima kod publike potaknuo želju za skakanjem, guranjem i vrištanjem. U njihovom slučaju publika se odlučila za mirno slušanje i gledanje sa pivom u ruci i zadovoljnim smiješkom na licu, tako je bilo i na Fuse zadnjoj stvari nakon koje su sišli sa stage-a.
Želju za još svirke, bend je ispunio vjerujem zadovoljnoj publici odsvirajući: Ordovician Fauna i žestoku hit stvar Mistreating Queen završivši svoju svirku u 23.15.
u potpunosti se slažem sa svim što je navedeno u izvještaju. članovi benda izgledaju jako mladoliko pa me je strah i za pomislit što će bit u stanju odsvirat kad budu naprimjer u tridesetima. cijeli kset je samo stajao i slušao. i pio pivo. i još sam pola koncerta stajao kraj Danka Cvjetičanina. koja je to čagica bila.
.jpg)
