Mojo Stuff Band, Soba, 23. 2. 2008.

Tijekom 2007 godine bio sam česti gost kluba Route 66, gdje sam imao priliku čuti    mnoge zanimljive bendove (strane i domaće), a jedan među njima je i Mojo Stuff Band koji je tamo svirao četvrtkom.

Čuvši njihov repertoar stvari zaključio sam, svaki put kada poželim čuti dobar blues-rock classic pedesetih provjerit ću da li Mojo Stuff Band ima negdje gažu te večeri.

Nakon niza koncerata punk-rock, heavy-metal i hip-hop tipa na kojima sam bio nazočan, gdje je žestoki i agresivni ritam u prvom planu, ove subote sam odlučio uživati u stvarima bez kojih gore navedeni pravci ne bi ni postojali.

Oko 22.00 prvi put sam ušao u klub Soba koji se nalazi u blizini Doma sportova.

Imao sam problema s pronalaskom kluba jer ulaz u klub nije označen nikakvom uočljivom reklamom (ime kluba napisano je na komadiću kartona, onako rukom, nešto kao zimmer frei na Jadranu, koji je izvješen na balkonu iznad ulaza).

Unutrašnjost kluba uređen u skladu s programom kluba koji će se održavati, a to su žive svirke blues-rock bendova. Na zidu se nalaze stari radio prijemnici, stare singlice, long plejke, posteri i  rock fotografije, sve u svemu mjesto gdje imaš osjećaj da je vrijeme stalo negdje u pedesetima ili šesdesetima prošlog stolječa.

U 22.20 pjesmom ˝Stop Breakin Down˝ Roberta Johnsona Vedran (vokal i gitara), Miba (bass) i Hoki (bubanj) uveli su stotinjak većinom mlađih osoba u svijet izvornog bluesa i rock n rolla pedesetih godina. Nastavak je bio u znaku rock klasika Willia Dixona ˝Hoochie Coochie Man˝ i nepoderivom bluzačom Petera Chatmana ˝Everyday I Have The Blues˝.

Skladan ritam bass gitare i bubnja, te znalački odsvirani blues-rock rifovi i solaže osjećali su se u pjesmama Mc Kinleya Morganfielda, vjerujem Vedranu najdražeg autora jer je njegove četiri pjesme uvrstio u repertoar koncerta: ˝Long Distance Call˝,˝I Cant be Satisfied˝, ˝Key To The Highway˝ i ˝Rollin And Tumblin˝.

Carl Perkinsov ˝Matchbox˝ i veliki rock hit ˝Hound dog˝ potaknuli su društvo u publici na onaj već poznati ples, ples u kojem su i njihovi roditelji uživali na plesnjacima kada su bili mladi.

Imena autora: Slim Harpo, Willie Dixon i Sonny Boy Williamson čije pjesme je večeras Mojo Stuff  Band izvodio, mlađem naraštaju sklonom rock glazbi možde ne znače puno, ali želim napomenuti da su pjesme tih autora bile snimljene na prvim pločama velikih Rolling Stonesa (˝Im A King Bee˝, ˝I Just Wanna Make Love To You˝, ˝Good Morning Little Schoolgirl˝) te redovito ih izvodili na koncertima na početku karijere.

U sat i pol koliko je koncert trajao Vedran i ekipa odsvirali su ukupno 20 blues rock pjesama, pjesama na kojima su svoje karijere nadograđivali oni najveći predstavnici rocka šesdesetih: Beatlesi, Kinksi,Yardbirdsi.

Mojo Stuff Band na hrvatskoj rock sceni ušao je u kategoriju onih bendova koji na svojim koncertima mlađim naraštajima pokazuju put od kuda je krenuo veliki rock n roll cirkus.

Damir Torma