„I Harry Potter će jednog dana umreti ali rock'n'roll nikada“!
Ovaj citat poznatog beogradskog novinara Petra Janjatovića iz predgovora nedavno objavljenoj kompilaciji raznih izvođača pod nazivom „Rhythm Changes“ možda najbolje opisuje ovo vrlo vrijedno izdanje.
Riječ je o CD-u objavljenom kao zajedničko izdanje nekoliko mirovnih i antiratnih udruga s područja bivše države (Mirovna akcija iz Makedonije, Zašto ne? iz Bosne i Hercegovine, EBCO Balkan iz Srbije, Antiratna kampanja Hrvatske iz Hrvatske uz još nekoliko drugih), financirano od strane Norveške narodne pomoći, s ciljem širenja svijesti mladih (i ne samo mladih) ljudi o mirovnim i antiratnim idejama prijeko potrebnima na ovom sukobima oduvijek plodnom i podatnom području.
Na CDu se nalazi ukupno 19, što etabliranih što manje poznatih, izvođača iz četiri gore navedene države, od kojih se svaki na svoj način, kroz ovdje priložene pjesme, svojom glazbom i tekstovima, bori za promjene u društvu (otud i naziv kompilacije).
Ova kompilacija predstavlja s jedne strane vrlo dobar izbor izvođača koji se bave (ili su se bavili) socijalnom tematikom u svojim pjesmama, ali s druge strane dokazuje ono što je Janjatović rekao u uvodnom dijelu, a to je kako r'n'r doista nikada neće umrijeti te kako je bio, i ostao, možda jedina vrsta glazbe koja se oduvijek opirala i preispitivala uspostavljene društvene vrijednosti i stavove.
Rock'n'roll u svim svojim pojavnostima, bez obzira govorimo li o mračnom gothic electro popu PMG Collectiva iz Skopja, razbarušenom popu KZU ole ole & PZU oje oje iz Sarajeva, socijalno angažiranom punku Pasa iz Rijeke, Fakofbolana iz Pule, FPO-a iz Skopja, Unutrašnje emigracije iz Tuzle ili Brain Ghetta iz Prilepa, pa preko u posljednje vrijeme sveprisutnog hip hopa ovdje predstavljenog kroz neobjavljene uratke Ede Maajke, Frenkieja i Da Dzaka Nakota iz Skopja, do angažiranog dub reggaea Dubioze Kolektiv iz Zenice, ogoljenog bluesa Bebe na Vole ili mračnog trip-hop bluesa Goribora iz Bora, gitarističkog popa Jarbola iz Beograda, pa preko sirovog rocka Gangbangersa iz Beograda i Skroz iz Sarajeva, alt rocka Obojenog programa iz Novog Sada, hard corea Overflowa iz Koprivnice ili akustične protestne lirike Riste Gušiča Rile iz Skopja.
Ova kompilacija zato i funkcionira ovako dobro, bez obzira na naizgled različite žanrovske odrednice na njoj predstavljenih izvođača, jer sve je to rock'n'roll, dragi moji. To je pitanje stava i prkosa, a oni se ne izražavaju uvijek i isključivo gitarom, basom i bubnjem. Ne, rock se oduvijek prvenstveno manifestirao kroz glavu i muda, tako da su Edo ili Frenkie više rock izvođači nego hrpetina dugokosih rockera koji nisu odmakli dalje od sterilnih bljutavih ljubavnih pjesmičuljaka i pozerstva na sceni. Na ovoj kompilaciji nema pozerstva; gotovo svaka ovdje predstavljena stvar precizno i bolno secira stanje duha i društva oko nas, upozoravajući nas na potrebu razmišljanja vlastitom glavom i izgrađivanja vlastitog sustava vrijednosti koji neće biti samo preslika zatupljujućih stavova političara, vlastodržaca i „onih koji misle umjesto nas“.
Vrhunci ovog CD-a svakako su KZU ole ole & PZU oje oje s „Andergraund romancom“ (doista se ne mogu sjetiti kada je inače iritantan refren „Volim te/Ja volim te“ ovako dobro funkcionirao u nekoj pop pjesmi), Unutrašnja emigracija s „Mlade na liste“ („Mlade na liste, mlade na liste/Pa da od njih opet napravite iste“), Risto Gušić Rila u najboljoj tradiciji Pete Seegera i drugih protestnih pjevača s akustičnim bluesom „Napad/Odbrana“ („Napad odbrana/Eden den revolucija/Razmisli koj te ubiva poim za loša nacija“) te Edo Maajka s Frenkiejem kao gostom u jednoj od svojih najboljih stvari do sada, izvrsno odrepanoj i još bolje produciranoj „Rewind“ („Kao da rewinda selecta/Sve se vrti u krug i kreće iz početka/Svima je dobro mi k'o da nismo s ovog svijeta/Ne idemo naprijed kao da nemamo lijeka“). Posebno bih istaknuo i uvijek kvalitetan Goribor s jednom od njihovih najbolnijih pjesama, duboko introspektivnom i čemernom „Ko sam?“ te fantastičan hc dub Dubioze Kolektiv, opet s Frenkiejem kao featured izvođačem, na izvanrednoj „Dosta“ („Hljeba igara nit' si gladan nit' si sit/Ovo je najgori sistem što može bit/Gospodo, nećete se vječno iza zidina krit“).
Naravno, uvijek se postavlja pitanje zašto tu nisu uvršteni i još neki izrazito društveno angažirani izvođači, recimo Debeli precjednik iz Osijeka, a netko bi se možda zapitao i po čemu je to Frenkie zaslužio tri pojavljivanja na ovom disku (dva puta kao gost a jednom kao lead artist). Meni osobno zasmetalo je što se na CDu našla stara verzija Overflowog hita „Get Away“ jer je nova verzija, s prošlogodišnjeg albuma „Live…At Parties“ bolje producirana i bolje zvuči, a dalo bi se razgovarati i o kvaliteti snimaka nekih drugih ovdje zastupljenih izvođača. No, sve su to sitni prigovori. To nije toliko važno.
Ono što je važno to je da se jedno ovakvo izdanje pojavilo, da je pokazalo kako duh i iskra onog iskonskog rock'n'rolla, manifestirani kroz različite žanrove, još uvijek nisu izumrli niti su se ugasili, te da postoje nove generacije, neopterećene mračnom i krvavom prošlošću, koje gledaju prema naprijed i odbijaju živjeti kao taoci grešaka i zabluda naših predaka.
Svakako nabavite ovo izdanje, ne samo zbog kvalitete glazbe koja je na njemu, već i zbog izvrsno opremljene popratne knjižice sa svim tekstovima i informacijama o izvođačima, kao i o mirovnim pokretima i inicijativama na prostoru država Balkana ali i šire. Vjerujte mi, isplati ga se imati. To je jedan od načina da budete sudionik u ritmu promjena. I ako ova recenzija potakne nekoga da nabavi ovaj CD ili da sjedne i malko porazmisli o nekim stvarima koje vidi oko sebe, moj dio posla je obavljen.
Što se mene tiče, Harry Potter je odavno krepao i ne treba žaliti za njim. Ali, dok je ovakvih izvođača i ovakvih izdanja, rock nikada neće.
