Od kada su s albumom "Šamar" pokucali na vrati domaćeg mainstreama i postali dio playliste svakog hrvatskog domaćinstva, Hladno pivo je doživjelo onu dilemu u kojeoj se nađe svaki bend u takvoj situaciji – odbiti rastuću popularnost i vratiti se u svoju underground nišu ili objeručke prihvatiti novonastalu situaciju i pokazati masama kako se praši rock 'n' roll? Hladno pivo nisu, na sreću, ponovili grešku nekih svojih prethodnika i otvorili su si vrata velikih dvorana, prime-time televizijskih termina i novinskih naslovnica.
Naravno, zatucaniji dio fanova odbit će ih s gnušanjem i onom ofucanom frazom – prodali su se (zasluženi uspjeh je ipak grijeh koji se teško prašta). Drugima će, pak, biti drago zbog uspjeha svojih ljubimaca, te će na njihov glazbenu transformaciju gledati kao na pozitivnu činjenicu. Jedino što me smeta u svemu tome je to da je pjesma koja je poslužila kao odskočna daska za gorespomenuti uspjeh bila jedna od najgorih pjesama njihovog opusa – "Zimmer frei". No, s "Knjigom žalbe" momci iz Hladnog piva pokazali su da uspjeh nije došao slučajno i da su trenutno u najkreativnijoj fazi svoje karijere. Uostalom, kako drugačije nazvati trenutak karijere u kojemu napišeš jednu – "Pitala si me"?
No, ogroman uspjeh koji im je donijelo "Knjiga žalbe" donio je sa sobom i visoka očekivanja od novog albuma – posebice što se na njega čekalo četiri godine. Da se razumijemo - uopće ne sumnjam da će Hladno pivo ponovo pokoriti top-liste novim albumom, jer su previše pametni da naprave katastrofalnih 12 pjesama i to objave na albumu. No, ono bitnije je – da li se kreativni vrhunac iz "Knjige žalbe" ispuhao ili možemo očekivati nešto i bolje od toga? Nažalost, Hladno pivo na "Svijetu glamura" nije uspjelo održati kvalitetu svog prethodnika. A pitanje je da li je kvalitetno u rangu sa "Šamarom", jer unatoč nekoliko krasnih pjesama na "Svijetu glamura", ipak ima dosta praznog hoda kojeg ni ušminkana produkcija nije uspjela zamaskirati.
Pjesme na albumu bih slobodno mogao svrstati u dvije tematske cjeline. One u kojima Mile svojim prepoznatljivim ciničnim opaskama komentira društvenu situaciju i njene posljedice (u cjelini lošiji dio albuma), te na pjesme koje su mnogo intimnije i koje tematiziraju ljubav, izgubljenost, svakodnevne životne situacije (puuuno bolji dio albuma). No, krenimo redom.
Album otvara naslovna pjesma koja se sprda sa hrvatskom opsjednutošću stilom života naših "celebritija". Pjesma, unatoč svojoj nabrijanosti i snažnoj produkciji, djeluje tako prvoloptaški da sam dojma da su ju sklapali za vrijeme doručka, lijevom rukom žmirećki. Slijedi najslabija stvar na albumu – "Ima da te lajkam" koja se bavi opsjednutošću gadgetima. Unatoč metaliziranim rifovima i dosjetljivim stihovima, radi se o slaboj pjesmi koju je Stipe dodatno izmasakrirao nepotrebnom trubom. Nakon ovakog uvoda, već sam mislio da će album biti totalni promašaj te da bi bend morao dati otkaz Stipi čija je truba više postala teret koju negdje moraš ubaciti, nego instrument koji obogaćuje zvuk benda.
Srećom, iduća "Fotoaparat" malo popravlja krvnu sliku svojom jednostavnošću, laganom tematikom i prije svega krasnom melodijom koja niti u jednom trenutku ne smeta ušima. Potencijalni hit koji će voljeti svi globetrotteri ovog svijeta. No, unatoč tome što pjesma oduševljava jednostavnošću i mnogi ju trpaju u isti koš kao i "Samo za taj osjećaj", "Fotoaparat" mi je još jedna pjesma koja mi nije najbolje sjela. No, u usporedbi s prve dvije, čini se kao Beethovenova 9. simfonija.
Već sam zaista bio spreman baciti album i iz protesta ne poslušati ostatak, no sreća da je usljedio najbolji trenutak na cijelom albumu i pjesma koja ulazi u top 10 koje je Hladno pivo napisalo. "Premali grad" je stvar koja osvaja Miletovim talentom za detalje, kao i prekrasnim Dedinim prelazom na klavijaturama. Pjesma o "slučajnom" susretu s bivšom patnjom opisuje na nevjerojatno detaljan način jednu sitnicu iz svakodnevnog života – moram li još jednom napomenuti da se radi o osobnom favoritu albuma? Nešto što mi je na prošlom bio "Biološki sat", ali u znatno manje agresivnoj varijanti.
Poslije najboljeg trenutka na albumu, slijedi vjerojatno jedan od sljedećih singlova – nabrijana "Evo mene na ručku" o sukobu "dobrih" i "loših", o tome kako bi izgledala uglazbljena verzija filma "Pogodi tko dolazi navečeru" u hrvatskoj inačici. Žestoka, nabrijana, malo provokativna - dovoljno dobra da zasluži prolaz. Slijedi "Pravo ja". Mnogi će ju glazbeno usporediti sa "Srećom" s prethodnog albuma – i neće previše pogrešiti. Moj osobni doživljaj "Sreće" bio je da previše pokušavaju zvučati kao System of a Down koji je pred kraj pjesme sreo Gogol Bordello, tako da mi je zvučala previše isforsirano, unatoč svojoj kvaliteti. Za "Pravo ja" nemam prigovora. Ne znam zašto, glazbeno zvuče gotovo preslikano, ali mi je "Pravo ja" baš dobro sjela – cjelokupna tematika o sve popularnijim knjigama za samopomoć i raspašoj na kraju pjesme – baš mi prija. Nemam logično objašnjenje.
Dolazimo do vjerojatno najkontroverznije pjesme albuma – "Kirbaj i kotlovina". Mnogi će reći da je Hladno pivo ovdje posegnulo za prvoloptaškim rješenjima i napravilo pjesmu za široke mase koja će biti hit u svim lokalnim birtijetinama. S drugim djelom rečenice se mogu složiti, no mislim da se radi o jako dobroj pjesmi koja fino ismijava sve lokalne zabave kojih će sada u predizborno doba biti i više nego inače, kao i provincijaški mentalitet. Onome tko nije odrastao u jednom takvom mjestu gdje se svi značajniji događaji zbivaju u podnožju zvonika možda i neće biti najjasniji sav cinizam iskazan u ovoj pjesmi – no, Mile je fino sve ocrtao još jednom potvrđujući svoje sjajno oko za detalje (možda je trebao biti fotograf). Mnogima se ne sviđa i dio pjesme sa narodnjačkim rifom, no kada se uzme da su cjeli jedan ogroman hit napravili sa ovakvim rifom (Bačkizagre), mislim da preko toga možemo preći. Pogotovo zbog toga što ostatak pjesme (ne računajući uvod) protiče u pakleno brzom ritmu na koji smo navikli još iz ranih dana Hladnog piva.
"Može" je jedna fina ljubavna pjesma ocrtana harmonikom koja ju dodatno romantizira i još jednom potvrđuje da Hladno pivo piše najbolje pjesme kada se bavi intimnijim temama. Jako lijepa pjesma kojoj možda malo prenaglašena gitara kvari dojam, no on je cjelokupno gledan i više no pozitivan. "Lift" je moj favorit broj 2. Mračna pjesma o tome do kakvih se sve spoznaja može doći kada sami zaglavite u liftu je još jedan Miletov tekstualni trijumf sa sjajnom glazbenom podlogom. Mračna, ali sjajna.
Slijedi "Bilo koji broj". Hm, što da ovdje kažem? Ovo je jedna sasvim solidna pjesma – da ju pjevaju cure iz grupe Eni! Ako postoji još koji hard-core punker koji i dalje sluša Hladno pivo, nakon što čuje kako Mile pjevuši službenici banke, odreći će se i Hladnog piva i bilo koga tko bude tvrdio da je Hladno pivo punk-bend. Mislim, ovdje se radi o solidnom surf-popu sa krasnom Zokijevom gitarom (gdje još jednom dokazuje da je on sjajan gitarist – epitet koji se ne veže tako često uz gitariste punk bendova), ali pjesma je toliko nespojiva sa bilo čime što je Hladno pivo ikada činilo da je i meni odbojna (vjerujte mi, ja sam jedna iznimno tolerantna osoba). Još kada dodate stihove koji zvuče kao da ih je sklapao osnovnoškolac ("kaže 2 i 2 nažalost nisu pet, čudim što veže kosu u rep")!!! Trebam li još išta dodati?
Srećom, "Slobodan pad" spašava stvar. Još jedan mračnjak o otuđenosti u kojemu dolazi do izražaja koliko sve veću ulogu u pjesmama dobijaju Dedine klavijature (nauštrb Stipine trube, nasreću). Album zatvara "Ezoterija" zbog koje već i vrapci na grani viču da maknete dupe s njihovog sica. Sjajna stvar, sjajan prvi singl, fenomenalna Zokijeva gitara. Nisu mogli izabrati bolji prvi singl jer radi se o pjesmi koja odmah ulazi u uho i tamo ostaje dugo, dugo. Za sve one koji tvrde da su se okomili na ionako marginalne vidovnjake, preporučujem da pjesmu pogledaju iz drugog kuta i odmah će im biti bolja.
Suma sumarum, Hladno pivo je napravilo album iz kojega bih bez pardona izbacio tri-četiri pjesme. No, ove što ostaju su samo dokaz da su Hladno Pivo i dalje u vrhu hrvatske mainstream-rock scene. A svima vama koji i dalje kukaju kako Hladno Pivo više nisu punk bend – dobro jutro! Ako hoćete slušati vrhunski punk iz hrvatskog pera – poslušajte novi Overflow. Ako želite čuti prilično dobar album Hladnog piva – poslušajte "Svijet glamura".
.jpg)
