Eto nam konačno u ruci i prvi CD zagrebačke Heroine koja se smatra jednim od najkvalitetnijih demo bendova u Hrvatskoj danas. Ovaj trojac skrenuo je pozornost na sebe redovnim svirkama i sjajnim scenskim nastupom frontmena Hrvoja koji ima izuzetan osjećaj za vladanje pozornicom i svaki njihov nastup pretvori u mali performans. No, pitanje je da li takav scenski nastup možda zasjenjuje samu glazbu te ima li glazba Heroine iza sve te pozerštine „pravog mesa“. Odgovor je: da.
Ovaj EP s tri pjesme prikazuje bend u sjajnom svjetlu i otkriva neke nove elemente koje do sada nisam primjećivao u njihovim nastupima. Nakon nastupa u Močvari opisao sam ih kao „mračni, psihodelični blues“ no ovdje ima mnogo više od toga. Samo treća stvar, „Black Water“, ima izraženu bluesersku gitaru (posebice u solo dionici u sredini pjesme), ali stvar krasi snažan plesni ritam koji više vuče na rockabilly. Izuzetno hitoidna stvar.
Uvodna, „What Have I Done“ počinje lagano, akustičnom gitarom, a zatim ulijeće valjajući ritam i stvar se razvija u prerijski blues a la Ennio Morricone. Pjesma je kao stvorena za neki od filmova iz serijala „Dobar, loš, zao“.
Ključna stvar na ovom CDu ipak je „Devil's Well“, smještena u sredini, nošena laganom akustičnom gitarom koja prerasta u mračnu, prijeteću simfoniju čija tenzija doseže kulminaciju na samom kraju u međuigri glavnog i back vokala. Stvar je atmosferom i temom veoma slična uradcima The Walkaboutsa (mislim da bi se Chrisu ova stvar jako dopala da ju čuje). Izvanredan komad americane koji zasjenjuje većinu materijala s albuma My Buddy Moose ili The Strange. Potrebno je pohvaliti i Hrvojev engleski koji posebice u ovoj pjesmi nimalo ne odaje da je riječ o nekome iz balkanskih gudura a ne iz teksaških prerija.
Kamo će Heroina dalje, teško je suditi na osnovi samo tri pjesme. Ali ovaj EP potvrdio je kako su svi hvalospjevi upućeni bendu od strane kritičara opravdani te kako je, nadam se, samo pitanje vremena kada će pametan netko iz domaćih diskografskih kuća uočiti neosporan potencijal ovog benda.