Gastro patrola, Gladne oči, Cvjetna cesta 13

Gladne oči, restoran smješten preko puta studentskog doma na Cvjetnom naselju (inače postoji i drugi restoran istog imena u Sesvetama), svoj je dobar glas zaslužio specijalitetima s roštilja. Tako se prosto proširena groupie ekipa konačno našla da zabilježi još jedan rez na svojim uvijek gladnim želucima.

Na ulazu u Gladne oči dočekuje vas onaj dobro poznati miris pravog roštilja, miris od kojega sline cure, dišni putevi se čiste, a želudac lagano počinje cviliti u iščekivanju... Sam prostor je jako lijepo uređen (nedavno i dodatno preuređen), posvećeno je pažnje i detaljima i urednosti, a konobari su nadasve ljubazni, uslužni i duhoviti. Naš je recimo na narudžbu: „mineralna bez limuna“ kao iz topa odgovorio: „kratki smo s limunom, jel može bez naranče?“. I još nebrojeno sličnih duhovitih primjedbi tijekom cijelog našeg boravka tamo. Odlično! Prava mala škola konobarenja.

I nakon tog ugodnog dočeka i ambijenta, vrijeme je da se baci oko i na meni. A tamo...sve blagodati naših mesnatih životinjskih prijatelja pripremljenih na roštilju da nam ispune gladne želuce. Cijene nisu velike, ali ni specijalno niske. Taman kako i treba. Pa se tako tu mogu naći vješalice, pljeskavice (s kajmakom i bez, ljute i još kojekakve), ćevapi, filei, ražnjići pa čak i nešto što se zove cvjetna ruža, što neodoljivo podsjeća na jedan drugi kultni roštillj u gradu (po meni i najbolji). U ponudi ima i zapečenoga graha, raznoraznih salata, a petkom se mogu naručiti čak i pržene lignje. Od pića, velik izbor piva, onih manje i više kvalitetnih...nažalost ništa točeno, ali i fina ponuda buteljiranih vina iz svih krajeva naše zemlje. I na sreću, pravo dobra domaća rakija. Ja sam strusio jednu bisku, i sjajna je bila. E da jedina mana, koju je samo jedan nazočni oštro naveo je da nema Coca Cole, nego samo Pepsi, pa je pio mineralnu...Bez naranče. Ne znam meni to nekako nije smetalo.

Narudžba je uključivala nekoliko ruža (za muški dio stola), ražnjiće, file, lignje i krumpire (ženski dio, ali to bi znali i bez da sam napisao), te nekoliko vrsta salata, zapečeni grah i povrće sa žara (koje osobno obožavam). Plus nekoliko domaćih lepinja. Komentari su uglavnom bili zadovoljavajući (osim gundžanja zbog cole), s tim da se većina slagala da je mesetina sama po sebi u kultnom Labusu ipak bolja. No to uopće ne znači da je ovo mjesto za baciti, čak dapače.

Ruža je poprilično velik komad sjajnog mljevenog mesa, punjenog kajmakom, i još s kajmakom na vrhu, te sve to skupa posuto s pristojnom količinom crvene mljevene paprike...mljac. To na kraju bude možda malo previše masno sve skupa, ali to je već pitanje ukusa...meni je izvrsno legla. Zapečeni grah bi mogao biti malo pikantniji, i jedina moja zamjerka uz zapečeni grah ide na povrće sa žara, koje je bilo puno ulja što je sasvim nepotrebno i kvari mu cjelokupni, inače odličan dojam. Lepinje su isto tako jako dobre. Porcije su onako pravo domaći obilne (no nemojte misliti da ih nismo s lakoćom uništili), tako da sam se na kraju uspio ogrebati i za komad tuđeg pilećeg filea sa žara, koji mi je taman legao kao za desert. A neki su isprobali i pravi desert i posvjedočili o tome kako su palačinke s čokoladom nadasve dobre.

I na kraju što reći nego da je lijepo imati još jedno mjesto gdje se može pojesti dobra mesetina sa roštilja. Kako je neizbježna bila usporedba s „referencom za sve roštilje u ovom gradu“ tako ja mogu samo zaključiti da ovo mjesto po tome nije dostiglo tu referencu, kao što nije ni jedno drugo koje sam dosad probao (ako netko zna gdje bi groupie ekipa trebala zabosti svoje kljunove da bi našla nešto dostojno najboljega, neka nam se javi) nije to dostiglo. Ali ovo mjesto je lijepo i uredno uređeno, nije zadimljeno (nitko nije pušio dok smo bili), toplo i konobari su nadasve uslužni i ugodni. Meni su sve te karakteristike itekako bitne, tako da mi nešto lošiji okusi (ali još uvijek jako jako dobri, da ne bi bilo zabune) sasvim padaju u drugi plan. Jer iskreno više mi se želudac diže od te potpune nekulture pušenja po mjestima gdje se jede i gdje pola okusa kojeg bih trebao doživjeti i osjetiti na nepcu i u nosu... Jednostavno odu u dim bezobzirnih pušača. Ovdje sam bio par puta, i to još nisam doživio.

Edo, promesni i antipušački mesožder