Preslušavam ja tako ovaj album i buljim u naslovnicu ovog cedea: slatka mala bjelkinja (23 godine) sjedi na drvenoj stoličici u nekoj kratkoj bijeloj haljinici, s rukama nevino sklopljenim u krilu i molećivim pogledom ranjene srne kojoj se prijeteći približava gladni vuk. Samo par stranica kasnije evo nam male u istoj toj haljinici, ali ovoga puta sa šeretskim osmijehom na licu, rukom lagano gurnutom u dugu crnu kosu i pozom iskusne uličarke koja je upravo izašla odraditi svoju treću smjenu.
Get tko? Pitat ćete se sad vi i zaključiti kako Hadžo opet tu predstavlja neke luzere za koje nitko nikada nije čuo i nikoga nije briga. I što je najgore, u pravu ste.
Neki albumi osvoje vas odmah, na prvo slušanje, zaljubite se i kažete: „Da, to je to!“. Neki će vam od prve biti odbojni, hvala lijepa, do viđenja! Druge ćete preslušavati i preslušavati ali vam jednostavno neće sjesti, dok naprotiv ima i onih, kako bi to Englezi rekli, „sleepers“. Spavača koji vam se neće odmah uvući pod kožu, već ćete ih morati preslušati više puta i svaki put otkriti nešto novo, nešto lijepo, nakon čega će taj album zauzeti posebno mjesto u vašem srcu.
tUf, što ja volim slatko: sladoled, kolače, čokolade, slatke curice…Pa i slatku glazbu. A ovo što Killersi rade upravo je to: slatka glazba. Plesna. Catchy. Zarazna. Popaljiva. Teško odoljiva. Slatka…Hm, jesam li to već negdje spomenuo?
Eto što ti je timing. Kompilaciju „Strašni Riječani“ dobio sam još u Puli tijekom Art & Music festivala u kolovozu i onda sam ju jednostavno ostavio na polici u Osijeku i zaboravio na nju. Tko zna kad bih je se uopće sjetio da nisam dobio i sestrinsku kompilaciju iste izdavačke kuće, „New Underground - Hard Hitters From Croatia“ pa odlučih onda recenzirati obje.
Uf, neke stvari doista treba recenzirati netko drugi. Zna se da ja nisam veliki ljubitelj metala, što je zapravo eufemizam za izraz „boli me ona stvar za metal i kužim se u njega ko Marica u krivi kurac“, ali jebiga, ovaj cd je nekim čudnim, mračnim putevima dospio do mene pa nemam druge nego zaroniti u svijet novog hrvatskog metal zvukovlja…
Evo još jedno izdanje koje zaslužuje vašu nepodijeljenu pažnju iako iskreno sumnjam da među ljudima koji ovo čitaju ima mnogo onih kojima će se Death Disco dopasti. Jednostavno, u današnjem svijetu uniformiranih glazbenih stilova gdje je najjednostavnije izvođače strpati u punk, pop ili reggae ladicu i reklamirati ih prema točno određenoj ciljanoj publici, nije lako uspjeti bendu koji se odbija svrstati u neku od tih ladica. A to je upravo slučaj sa splitskim triom s trenutnim prebivalištem u Zagrebu, Death Disco.
Prije izvjesnog vremena dok sam bio u Novom Sadu dočepao sam se cd kompilacije posvećene Ljubiši Georgijeviću, liku koji je bio jedan od najcjenjenijih gitarista iz Novog Sada a koji je tragično poginuo vozeći motor u listopadu 2005.
Moram priznati, ovo je album koji sam očekivala s puno nestrpljenja. Afion pratim malo više od godinu dana i slobodna sam smatrati ih iznimnim osvježenjem na domaćoj glazbenoj sceni.
Bruce Springsteen potječe iz New Jerseya. Vladao je rock scenom u drugoj polovici sedamdesetih i prvoj polovici osamdesetih kada je classic rock bio na vrhuncu popularnosti.
Bon Jovi dolaze iz New Jerseya i vladali su rock scenom u drugoj polovici osamdesetih i prvoj polovici devedesetih kada su hard rock i heavy metal bili na vrhuncu popularnosti.
Volim Decemberistse. Zavolio sam ih nakon trećeg albuma „Picaresque“, jednog od najboljih albuma 2004. godine uz „Funeral“ od Arcade Fire. Onda sam pročitao da su prešli na veliku etiketu, Capitol Records, pa je pjevač Colin Meloy izjavio u intervjuu za tisak kako će novi album biti temeljen na staroj japanskoj narodnoj legendi, pa je odmah po izlasku album ušao izravno na američki top 40. Ali svi oni koji su očekivali kako će novi album biti poppy i komercijalan, razočarat će se.
Ovim albumom Sting nam otkriva glazbu elizabetanskog autora Johna Dowlanda i njegove prekrasne melodije, fantastične stihove i velika postignuća (navod s covera), a uz pomoć i u pratnji Edina Karamazova na lutnji.
Rimska dvojka ("II") je novi, po redu drugi, album novootkrivene (za mene barem) grupe Billy Talent. Album je izašao ove godine, krajem drugog mjeseca, a moje veliko otkriće desilo se tek nedavno i sasvim slučajno u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima, uzrokovano uobičajenom nesanicom zbog nenamjernog pretjerivanja u uživanju kofeina, "watching mtv", baš u trenutku kada sam bila tako blizu "svezati mačka" (="ubiti oko") do ušiju i moje svijesti su doprli zvuci "Red Flag" . Nisam puno
Preslušavam ja tako ovaj album i buljim u naslovnicu ovog cedea: slatka mala bjelkinja (23 godine) sjedi na drvenoj stoličici u nekoj kratkoj bijeloj haljinici, s rukama nevino sklopljenim u krilu i molećivim pogledom ranjene srne kojoj se prijeteći približava gladni vuk. Samo par stranica kasnije evo nam male u istoj toj haljinici, ali ovoga puta sa šeretskim osmijehom na licu, rukom lagano gurnutom u dugu crnu kosu i pozom iskusne uličarke koja je upravo izašla odraditi svoju treću smjenu. 
Opširnije
Komentiraj
Get tko? Pitat ćete se sad vi i zaključiti kako Hadžo opet tu predstavlja neke luzere za koje nitko nikada nije čuo i nikoga nije briga. I što je najgore, u pravu ste. 
Samo jednom imate devetnaest godina. Samo jednom i nikad više. 
Neki albumi osvoje vas odmah, na prvo slušanje, zaljubite se i kažete: „Da, to je to!“. Neki će vam od prve biti odbojni, hvala lijepa, do viđenja! Druge ćete preslušavati i preslušavati ali vam jednostavno neće sjesti, dok naprotiv ima i onih, kako bi to Englezi rekli, „sleepers“. Spavača koji vam se neće odmah uvući pod kožu, već ćete ih morati preslušati više puta i svaki put otkriti nešto novo, nešto lijepo, nakon čega će taj album zauzeti posebno mjesto u vašem srcu. 
tUf, što ja volim slatko: sladoled, kolače, čokolade, slatke curice…Pa i slatku glazbu. A ovo što Killersi rade upravo je to: slatka glazba. Plesna. Catchy. Zarazna. Popaljiva. Teško odoljiva. Slatka…Hm, jesam li to već negdje spomenuo? 
Eto što ti je timing. Kompilaciju „Strašni Riječani“ dobio sam još u Puli tijekom Art & Music festivala u kolovozu i onda sam ju jednostavno ostavio na polici u Osijeku i zaboravio na nju. Tko zna kad bih je se uopće sjetio da nisam dobio i sestrinsku kompilaciju iste izdavačke kuće, „New Underground - Hard Hitters From Croatia“ pa odlučih onda recenzirati obje. 
Uf, neke stvari doista treba recenzirati netko drugi. Zna se da ja nisam veliki ljubitelj metala, što je zapravo eufemizam za izraz „boli me ona stvar za metal i kužim se u njega ko Marica u krivi kurac“, ali jebiga, ovaj cd je nekim čudnim, mračnim putevima dospio do mene pa nemam druge nego zaroniti u svijet novog hrvatskog metal zvukovlja… 
Prije izvjesnog vremena dok sam bio u Novom Sadu dočepao sam se cd kompilacije posvećene Ljubiši Georgijeviću, liku koji je bio jedan od najcjenjenijih gitarista iz Novog Sada a koji je tragično poginuo vozeći motor u listopadu 2005. 
Bruce Springsteen potječe iz New Jerseya. Vladao je rock scenom u drugoj polovici sedamdesetih i prvoj polovici osamdesetih kada je classic rock bio na vrhuncu popularnosti.
Volim Decemberistse. Zavolio sam ih nakon trećeg albuma „Picaresque“, jednog od najboljih albuma 2004. godine uz „Funeral“ od Arcade Fire. Onda sam pročitao da su prešli na veliku etiketu, Capitol Records, pa je pjevač Colin Meloy izjavio u intervjuu za tisak kako će novi album biti temeljen na staroj japanskoj narodnoj legendi, pa je odmah po izlasku album ušao izravno na američki top 40. Ali svi oni koji su očekivali kako će novi album biti poppy i komercijalan, razočarat će se. 
Ovim albumom Sting nam otkriva glazbu elizabetanskog autora Johna Dowlanda i njegove prekrasne melodije, fantastične stihove i velika postignuća (navod s covera), a uz pomoć i u pratnji Edina Karamazova na lutnji. 
Rimska dvojka ("II") je novi, po redu drugi, album novootkrivene (za mene barem) grupe Billy Talent. Album je izašao ove godine, krajem drugog mjeseca, a moje veliko otkriće desilo se tek nedavno i sasvim slučajno u kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima, uzrokovano uobičajenom nesanicom zbog nenamjernog pretjerivanja u uživanju kofeina, "watching mtv", baš u trenutku kada sam bila tako blizu "svezati mačka" (="ubiti oko") do ušiju i moje svijesti su doprli zvuci "Red Flag" . Nisam puno 
Hladno Pivo @ Ljetna pozornica, Opatija, 19.06.2009.
